utorak, 31.08.2021.

31.8.

U stisci sam s vremenom. Budim se rano, dolazim doma oko 15 i preuzimam bebu. Poslije, dok je uspavam, obicno sam preumorna za tipkanje.

Dakle, dva tjedna radim u industriji. Drukcije je od skole. Dosta drukcije. Ali pozitivno drukcije.
Posao zahtijeva puno ucenja, puno citanja, puno povezivanja razlicitih informacija. Nisam jos sve pohvatala skroz, ali snalazim se. Danas sam imala 4 ili 5 pokusaja za prijedlog jedne stvari u proizvodnji. Sef ima naviku ne davati mi gotova rjesenja, sto iskreno cijenim. Isto tako ima strpljenja sastanciti sa mnom da mi objasni zasto nesto lijepo izgleda na papiru, ali ne ide u praksi. Dani prolaze brzo. Skompala sam se s laboranticom, imam i ekipu s kojom zapalim cigaretu pod pauzom i sve u svemu nije lose...

Malecka raste. Ima vec dva zubica i valjda 12 kila u masi. Ponekad me uhvati osjecaj krivnje jer nisam stalno s njom, ali financije su nam takve da s jednom placom ne mozemo zivjeti i financirati radove na potkrovlju. A i brutalno mi je trebala promjena okruzenja. Ipak, nekad... Nedostaje mi. Nedostaje mi i muz kojeg ovih tjedana ni ne vidim bas. On radi popodnevne dva tjedna sad, ja sam konstantno jutarnja. Ostavljamo si poruke.

Radovi na katu napreduju. Polako, ali sigurno. Sve je nekako krenulo, samo se moram snaci u masi svega i svacega. Skoro pisem post koji nije update na stvari koje se dogadjaju. Nadam se da ste mi svi dobro. Pratim vas tu i tamo, prije sna.

Zagrljaj,
M.



17:30 | Komentari (15) | Print | ^ |

utorak, 24.08.2021.

4:47

To je vrijeme kad mi zvoni alarm na mobitelu.
Beba i muz spavaju. Tiho se oblacim, stavljam kuhati kavu, pusim, zakuhavam kavu, sminkam se, pijem kavu i pusim. U 5:15 krecem na posao.

Jutarnja magla poziva na oprez. U medjuvremenu sam postala ponosna vlasnica vozila kojeg sam krstila imenom Antikrist III. U autu svira Tool. Lateralus.
Po meni, njihov najbolji album.
Odvozim svoju rutu i u 5:40 dolazim pred firmu. Pusim.
Mjeri mi se temperatura, logiram se svojom karticom i idem na svoje radno mjesto. Uzimam kavu na automatu usput. Oblacim kutu i radnicke cipele jer u pogonu ne smijem nositi starke.

Ubacujem se u radni mod. Ucim se kako biti tehnolog. Danas je posebno puno zadataka koje moram vidjeti i nauciti, ali nije mi tesko. Sve je jos novo, a i volim kad nema praznog hoda i prilike da se dosadjujem.

Nakon obavljenog posla vozim doma, cim prodjem vrata u ruke dobivam bebu. Hranim je, prematam, igramo se. Slazem muzu salatu od tune da jede kad dodje s posla. Idem u setnju s bebom. Steriliziram flasice i dudice. Slusam pjesmice s bebom, kupam je i hranim. Uspavljujem.

Sad spava kao mali andjeo u svojoj gajbici, a ja prolazim svoje salabahtere za posao. Cekam da muz dodje doma, da se barem kratko vidimo prije sna.
U 4:47 opet ce zazvoniti alarm.


20:52 | Komentari (19) | Print | ^ |

srijeda, 11.08.2021.

Artefakti

Povremeno me zacude stvari koje nosim iz proslih vremena. Iz drugih zivota.
Nosim sitnice, neke kao suvenire iz davnih vremena, neke kao artefakte kojih uopce nisam svjesna.
Da, nosim tragove.

Sitne srece. Velike oziljke. Otvorene rane.

Ali nosim ih s ponosom.

Pitam se, hocu li i ovo vrijeme jednog dana oslovljavati kao davno, koje cu suvenire ponijeti i koje artefakte nesvjesno nositi.

Jer znam da dolazi neko novo vrijeme.

Mozda neka nova ja?

Umaram se od stalnog gradjenja i rusenja, ali odbijam stajati na mjestu.
Gledam kako se radja novo.
Gledam i... Pustam da se raste. Pustam da se razvija.

Pustam... Jer znam da nad nekim stvarima nemam kontrole. Niti je zelim imati.

Zelim rasti, rastvoriti krila siroko i letjeti.


20:33 | Komentari (20) | Print | ^ |

utorak, 10.08.2021.

Promjena profesije

U ponedjeljak vise necu biti profesorica.
Neobican osjecaj je to, miks svega zapravo.
Znam sto ce mi nedostajati. I sto nece.

Nedostajat ce mi onaj pogled koji djeca upute kad su shvatila. Ponos i cudjenje. Zato sam uvijek voljela raditi s "najgorima". Jer njima nista nije doslo zdravo za gotovo, jer su se morali muciti i truditi... I shvatili su.

Nedostajat ce mi nasumicni susreti kod automata za kavu. Ponekad s kolegama, cesce s ucenicima jer nisam isla na onaj u zbornici. Kratka caskanja, kratke price o... Znanosti, buducnosti, njihovoj i mojoj.

Nedostajat ce mi... Svaki moj razred u ovih 5 godina i 5 skola. Pogotovo oni kojima sam bila razrednica. Pamtit cu svako drago mlado lice koje je napustilo moju ucionicu.

Nece mi nedostajati treca reforma po redu otkad radim. Sati edukacija baceni u prazno. Administracija. Opravdavanje sati kad znam da roditelj pokriva svoje dijete, a radi mu medvjedju uslugu. Helikopter roditelji.

Vrijeme je za nesto novo. Bilo mi je drago, ali novi izazovi slijede.


21:13 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 09.08.2021.

Cekam...

... zakukuljena.

Stvari su se pocele lagano odvijati, a ja promatram, van svega, van sebe.

Povremeno se mogu izbaciti izvan svog bica i gledati kako se mijenjam. Ovo nece biti nova inkarnacija, ali mozda dobijem nova krila.

Da ne mislite da sam sasvim pasivna, radim i dalje na tome da mi se zivot pokrene. Volim jos uvijek svoje najdraze. Javljam se na natjecaje za poslove, cak sam odradila jedan razgovor koji obecava.

Postoji dobra vjerojatnost da se necu vratiti u skolu. Ne zato jer to ne volim, nego mi sad treba nesto sto nece zahtijevati toliki emocionalni angazman.

Uvijek se vezem za djecu. Djeca se vezu za mene. I onda nakon godine dana moram objasnjavati da se vraca njihova "prava" profesorica. Ne mogu to vise.

Tu je i pitanje financijske sigurnosti moje male obitelji. Tako da, ako ovo uspije, idem u industriju.

Bit cu prisiljena opet voziti. Nakon dvije saobracajke, hvata me panika kad moram sjesti za volan. Ali strahovi su tu da se pobijede, prevladaju...

Gledam iz svoje kukuljice perspektivu novog zivota. Ne cini se lose. Ovaj put ne odlazim daleko, zadrzavam svoje Voljene... Samo krecem sitnim koracima u neki novi smjer, s njima pod rukom i u srcu.

Zazelite mi srecu!


20:21 | Komentari (23) | Print | ^ |

nedjelja, 01.08.2021.

Palim cigaretu...

... na stepenicama vani. Znam da ne pisem, vrijeme polako postaje resurs kojeg nemam. Malecka raste, sve je vise budna, a i treba rijesiti hrpetinu malih poslica u kucanstvu.

Dakle, opet pusim puno, pokusavam se limitirati na kutiju dnevno. Cudno je, ali djeluje brze i efektivnije od Misara, koji bi mi trebao kontrolirati anksioznost.

Ima trenutaka kad sam dobro, stvarno dobro... Samo sto se onda moram podsjetiti da uzimam terapiju. Uslijedi nekoliko sati opceg mrtvila.

Trebalo bi mi nekoliko dana odmora negdje, no radovi na katu su opet poceli plus financijski faktor... Tako da nikud necemo ici.

Nadam se poslu na jesen, voljela bih se vratiti u skolu, ali ako mi se ponudi nesto na neodredjeno van skole, prihvatit ću. Zamjena sam vec 5 godina i vrijeme je da nadjem nesto za stalno.

Uglavnom, tu sam, u redu sam, pratim vas bez komentiranja. Nadam se skoro napisati neki bolji post, ali ovo je sad u okviru mojih kapaciteta.

Gasim cigaretu.


10:55 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>