srijeda, 28.07.2021.

Prazna

Jos jedan dan koji pocinje jednako. Beba me budi, presvlacimo pelenicu, jedemo, nosimo se po vani, slazemo kasicu, steriliziramo flasice, mijenjamo pelenicu, jedemo, uspavljujemo se...
Jedina varijabla je koliko ce beba suradjivati. Danas je to jako malo (pocela je odbijati flasicu i zeza sa spavanjem pa place jer je umorna).

Rutina... Rutina koja mi se zavlaci u svaku poru i... Umara. Umorna sam sve vise svakog dana.
Treba mi pod hitno promjena okruzenja, javljam se na oglase za posao i cekam... Cekam da se nesto dogodi. Pomakne. Barem mrvicu. U kojem god smjeru.

Za ekipu iz Zagreba sam ocito nepostojeca, vec mjesecima nisam dobila ni obicni "Bok, kako si?".
Imaju svoje zivote, razumijem. Vise nisam dio te jednadzbe. Prestala sam to biti kad sam se odlucila na obiteljski zivot.

Najgore je da se pocinjem osjecati prazno. Cim duze ostajem u ovoj rutini, to je teze ispunjavam. Odradim sve sto treba, ali na kraju, kad beba zaspi, osjecam tu prazninu u sebi... A mene je oduvijek bilo strah praznine.

Pijem tabletu i spavam... Ocito rjesenje koje to i nije, ali je dovoljno da ponovno budem mama kad se Malecka probudi.


12:29 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>