ponedjeljak, 05.07.2021.

Svastara

Rano ujutro me budi Malecka i kroz dan potvrdjuje moje slutnje da ce biti nemoguca. Vjerojatno izlaze zubici. Decibela kao u prici. Izmjenjujemo se njezina baka i ja, nosimo, pjevamo, vozimo, ljuljuskamo. Sad je zaspala i mogu odahnuti.

Sutra dobivam drugu dozu cipova proizvodjaca Pfizer. Prva runda je prosla dobro, uz minimalne nuspojave u vidu boli i nelagode na mjestu uboda.

Buduci da sam shvatila da odgadjam dva pregleda u nedogled, kod psihijatrice i ginekologa, odlucujem ovaj tjedan naruciti se za oba. Nadam se psihijatricu rijesiti putem Zooma da ne putujem u Zagreb.

Sto se tice psihijatrice... Svi koji su komentirali i pomislili da izgledam dobro su pali na kamuflazu. Caka je to koju sam od nje naucila. Nitko ziv nece sredjenoj i nasmijesenoj osobi ni pretpostaviti da nije dobro. Cak ni doktori. Prokusan je to recept. Za doktoricu se sredjujem vise i pazljivije negoli za ici van.

Nekako sam danas vise prizemljena, bavim se prakticnim stvarima. U pauzama izmedju nosenja bebe okolo pocistila sam sobu, posisala, promijenila posteljinu. Skuhala bebi dva topla obroka, kasicu od breskve i keksa za dorucak te batat i mrkvu za ranu veceru. Smazala je obje.

Bila sam i do ducana na biciklu. U selu nemamo ducana. Ni birca. Samo kilometre polja uokolo. Dobro mi je doslo malo kretanja. Kupila sam sastojke za kremsnite koje pecem sutra. I necu ih slikati. :)

Kasnije setnja s bebom. Navikavamo je na sjedeci polozaj u kolicima jer je vec velika cura. Uglavnom, pokusavam se zaokupljati svim i svacim, samo da ne razmisljam o glupostima.

I da... Osciliram i dalje na sve strane, morat cu se konzultirati s doktoricom oko terapije. Kad sam dobro sam super i hiper. Kad nisam dobro... Prebaci me u duboku depresiju iz koje se tesko izvlacim. Mozda ona smisli neko rjesenje. Uglavnom, to je to od mene za danas... Valjda.


20:49 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>