srijeda, 23.06.2021.

Idealiziranje

U nekom drugom zivotu bila sam sklona idealiziranju. Ovdje postoje zapisi iz nekih drugih vremena, neke druge ja. Puno se dogodilo u medjuvremenu. Previse da ostanem na tom mjestu.

Svjesno sam se odrekla mastarenja.

Zakljucila sam da moram biti realist da prezivim. Jedino tako sam se mogla stabilizirati dovoljno da budem... Pa, barem u funkciji.

Je li tuzno zivjeti zivot bez snova?

Ne. Postavljam si realne ciljeve. One koje mogu ostvariti. Uz njih ide i pripadajuca strategija. Ne sanjarim ni pod zvijezdama.

Tad disem.

Izbacujem nepotrebne stvari iz sustava. Kalkuliram i analiziram. Mozda se cini hladno naspram romanticnih sanjarenja osobe koja sam bila prije. Ali sustav je to koji daje rezultate.

Gradim.

Umjesto da zamisljam da je moj zivot ljepsi, radim na tome da doista takav i bude. Rjesavam problem po problem. Vise ili manje uspjesno.

Nisam razocarana.

Da, trenutno ima stvari koje me muce. Ali s njima sam se spremna suociti. Za sve postoji mjesto, vrijeme i rjesenje. Do kojeg treba doci.

Korak po korak.

I dalje volim. Mislim da volim vise nego ikada prije. Ljubav je to koja je zrelila godinama u meni. Ona koja gleda u oci bez skrivanja, svjesna da u voljenima postoje i stvari koje nisu savrsene.

I to ih cini jos voljenima.

Shvacam da ne moram ganjati iluzije da bih se osjecala ispunjeno. Sve sto trebam je tu, oduvijek je bilo. Sve sto volim stane u jedan sirok zagrljaj.

Zagrljaj zivotima dug.


17:18 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 20.06.2021.

Plus size

Citam clanak izvjesne blogerice na izvjesnom portalu. Radi se o pomirenju da je konfekcijski broj 44. Ilitiga, tvrdi da je to plus size. Gledam to i... Pitam se u cemu je problem. Naime, spadam u one vece od 44.

Visoka sam 177 cm, tezim preko 90 kila. Ne svojom voljom. Antipsihotici koje pijem mi toliko usporavaju metabolizam da se:
A) nekontrolirano debljam
B) nalazim u rizicnoj kategoriji za secernu bolest.
Uz to sam i rodila. I ne mislim se ispricavati zato jer sam velika. Cak mi se i svidja nekad ova oblija verzija mene.

Odjeca, ovisno o kroju, varira od 44 do 48. Grudnjaci E postaju tijesni. I da, tesko je naci nesto sto lijepo pristaje. Mislim li zbog toga na neku ekstremnu dijetu? Nikako.

S kilazom se borim otkad sam na Zyprexi i smatram da sam jos dobro prosla. Imala sam faze gdje sam zivjela na dvopeku i jabuci i radila serije po 300 trbusnjaka da zadrzim vitku liniju. Ne namjeravam to vise.

Sad jedem sve pomalo, domace i zdravo. Kretanja mi fali, ali toga ce definitivno biti vise kad malecka prohoda. Za teretane nemam vremena. Ali imam kondicijske pripreme u vidu nosenja 10 kila ciste Male Ljubavi okolo. Sto ce mi utezi?

I, pitam se, sto je uopce toliko lose u tome da je netko malo veci, sve dok je zdrav? Sto je lose u tome da zena nakon nekoliko mjeseci nakon poroda jos nije skinula kilazu nakupljenu u trudnoci? Sto s onima koji imaju metabolicki poremecaj koji sprecava nekog da bude vitak?

Ovdje ne govorim o morbidnoj pretilosti, koja sprecava ljude da zive kvalitetan zivot. Govorim o ljudima koji imaju malo u bokovima, kojima se nazire mali trbuscic i zbog toga dizu paniku.

U redu je biti veci sve dok pazis na sebe i svoje zdravlje. Ne trebas biti model s naslovnica. Ne trebas brojati kalorije do besvijesti. Ne trebas sate provoditi u teretani, ako to mrzis.

Voli sebe, pa i tih nekoliko kila vise.

Ponosna Plus Size


17:57 | Komentari (24) | Print | ^ |

srijeda, 16.06.2021.

Nedostaju mi...

...prijatelji. Izolacija zbog virusa i rodjenje Malecke okrenuli su mi zivot naglavacke. Neke od njih nisam vidjela od svoje svadbe. Sad kao da vodimo paralelne zivote.

Da sam ostala u Zagrebu, zivot bi mi bio dosta drukciji. Sad tek shvacam koliko me brak i majcinstvo promijenilo.

Vjerojatno bih ganjala doktorat. Pa posao na institutu. Pa se zamarala s tim da imam dovoljan broj znacajnih radova. Izlazila bih vikendom. Pretvarala se da jos uvijek imam dvadeset.

Umjesto toga, mijenjam pelenice, brisem suze, ponosna sam kad beba pojede svu kasicu i kad prespava noc u svojem kreveticu. Vrhunac izlazaka mi je shoping stvarcica i namirnica za bebu.

I znate sto?

Ne zalim. Shvatila sam da neke stvari dodju i odu, da je na nama da si dozvolimo biti promijenjeni. Samo mi nekad nedostaju ljudi s kojima sam dijelila studentske klupe. Ostavit cu poruku, lagat cemo se da se skoro vidimo. I to je to. Mozda im u poruci ostavim kratko... Falite mi.


17:43 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 15.06.2021.

Duga noc

Evo i mene... Prosla sam neko razdoblje opce nestabilnosti. Unatoc uzimanju terapije sam pala. Opet. Prelako. Unatoc tome, ostala sam funkcionalna. I dobro da jesam jer je u medjuvremenu bila jedna duga noc, najduza...

Moja mama i ja zurno nosimo moje maleno na hitnu dok muz parkira auto. Malecka satima place i povraca. Mrak je, rasvjete u bolnickom krugu gotovo i nema. Izgubile smo papucicu. Nema veze. Bitna je Ona.

Naime, Malecka i ja smo zaspale uz otvoren prozor. Susjed se nasao spricati polje do nas s nekim opakim herbicidom. Bez upozorenja. Shvacamo da nesto nije u redu tek par sati poslije.

Malecku zaprimaju na pedijatriju, ostajem uz nju dok prima infuziju. Negdje oko jedan u noci je zaspala, stisnuta uz mene i zamotana u moju vestu. Hrabrica mala. Ostajem budna. Ne micem se narednih 7 sati. Promatram je kako dise. Kako infuzija lagano kaplje. Mazim je lagano po ledijima.

Obecavam svasta, samo da bude dobro. Tu negdje pada i odluka da cu vise biti tu za nju, da cu zaboraviti svoja sranja i biti bolja mama. Biti tu za nju.
Ostajem budna i polako se dani. Ona otvara svoje malene okice. Bit ce u redu. Stisce se cvrsce uz mene, shvacajuci da smo na nepoznatom mjestu.

Bit ces dobro, sapnem joj. Cuva te mama.


18:21 | Komentari (29) | Print | ^ |

srijeda, 02.06.2021.

Pro forma?

U subotu krstimo Malecku. Uglavnom, ovih dana rjesavamo zadnje detalje. Nekako se podrazumijeva da to ucinimo, no... Ne bih rekla da je taj cin samo pro forma.

Dolazim iz katolicke obitelji. Netipicno katolicke.
Vise je stvar tradicije. Da sam rodjena negdje drugdje, vjerojatno bih bila druge vjere, isto po tradiciji.

Moja najbolja prijateljica je muslimanka. Moj najbolji prijatelj ateist. Radila sam na adventistickoj skoli.
Vjerujem u zakone fizike.

A opet... Ponekad molim. Nikad za sebe.
Imam svojevrsni dogovor s Nebom, tko god i gdje god to bilo. Neka cuva moje Voljene. A ja cu cuvati one koji ce me trebati.

Uglavnom se drzim dogovora. Moja strana pogodbe bude ispunjena. A s druge strane i nemam ocekivanja. Samo ponekad dojam utjesnosti. Pa makar bio iluzoran.

Jednog dana, kad moje vrijeme dodje, ne nadam se raju. Nadam se gasenju. Totalnom.
Ne bih mogla podnijeti Zivot Vjecni.
I ovog kojeg zivim mi nekad bude dosta.

Ali ipak, vjerujem u nesto iznad sebe. Iznad svih nas.
I to nije samo ispunjavanje praznina, micanje straha od smrti i gubitka. Vjerujem u Ultimativnu Ljubav. I to nije pro forma.


20:54 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>