utorak, 15.06.2021.

Duga noc

Evo i mene... Prosla sam neko razdoblje opce nestabilnosti. Unatoc uzimanju terapije sam pala. Opet. Prelako. Unatoc tome, ostala sam funkcionalna. I dobro da jesam jer je u medjuvremenu bila jedna duga noc, najduza...

Moja mama i ja zurno nosimo moje maleno na hitnu dok muz parkira auto. Malecka satima place i povraca. Mrak je, rasvjete u bolnickom krugu gotovo i nema. Izgubile smo papucicu. Nema veze. Bitna je Ona.

Naime, Malecka i ja smo zaspale uz otvoren prozor. Susjed se nasao spricati polje do nas s nekim opakim herbicidom. Bez upozorenja. Shvacamo da nesto nije u redu tek par sati poslije.

Malecku zaprimaju na pedijatriju, ostajem uz nju dok prima infuziju. Negdje oko jedan u noci je zaspala, stisnuta uz mene i zamotana u moju vestu. Hrabrica mala. Ostajem budna. Ne micem se narednih 7 sati. Promatram je kako dise. Kako infuzija lagano kaplje. Mazim je lagano po ledijima.

Obecavam svasta, samo da bude dobro. Tu negdje pada i odluka da cu vise biti tu za nju, da cu zaboraviti svoja sranja i biti bolja mama. Biti tu za nju.
Ostajem budna i polako se dani. Ona otvara svoje malene okice. Bit ce u redu. Stisce se cvrsce uz mene, shvacajuci da smo na nepoznatom mjestu.

Bit ces dobro, sapnem joj. Cuva te mama.


18:21 | Komentari (29) | Print | ^ |

<< Arhiva >>