Jeka tisine
utorak, 07.07.2020.
O zračenju (od Praska do praska)
----------------------------------------------------
Ne znamo što je točno bilo u Početku. Stanje se opisuje kao kaša nepojmljivo visoke temperature i gustoće.
Vjerojatno nije bilo "praska" u "Velikom prasku". Ali uslijedila je nagla ekspanzija, opet, nepojmljivo velike brzine. Nastalo je tkanje prostor-vremena.
Ipak, iz tog vremena ne možemo vidjeti sliku pradavne svjetlosti. Odnosno, tek rođeni Svemir nije propustan za zračenje koje bi moglo putovati velikim udaljenostima.
Prva slika koju imamo, našeg Svemira u povojima, upravo je trag prvog zračenja u trenutku kad je Dijete Svemir postao proziran. Naziva se kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje. I ono nas obasipa sa svih strana današnjeg, odraslog Svemira. Čini dio šuma kojeg možete uloviti na starijim televizorima. Što možete vidjeti na njemu?
Točke. Točke koje su mrvicu hladnije i mrvicu toplije od ostalih. Začetke budućih struktura, budućih mreža galaksija.
Zapravo, najviše informacija koje dobivamo iz Svemira, dobivamo analizom zračenja iz njega. Rijetko je to obična vidljiva svjetlost. Jer, ono što zračenje čini je puno šire. Od radiovalova niske frekvencije do X- i gama- zraka izuzetno velike frekvencije. Naše oči su ograničene na sredinu spektra i na jedno usko područje, ali smo zato izumili detektore koji nisu. Oči koje vide stvari koje mi ne možemo vidjeti.
Zračenje nam daje uvid u drevne i daleke regije Kozmosa, daje nam da opazimo i nevidljivo, daje nam da vidimo davno prošlo i radimo predviđanja o budućnosti.
-------------------------------------------------
U početku nije postojala tvar kao takva. Tek hlađenjem Djeteta Svemira nastaju prvi, jednostavni atomi. Puno vremena nakon toga, gusti oblaci puni jednostavnih atoma počinju balansirati između dvije sile. Gravitacije i nuklearne. Srca zvijezda se pale. U njima, najjednostavniji vodik postaje helij. Zatim se jezgre helija spajaju, tvoreći sve elemente do željeza.
U procesu se oslobađaju ogromne količine energije.
Prve, drevne zvijezde su velike i vruće. Njihovi životi su kratki. Umiru nasilnom smrću, u raspršenju oblaka atoma iz kojih će se roditi nove, mlade zvijezde i zračenja nevjerojatne snage i silovitosti. Jedna zvijezda koja se uzdiže iz pepela Drevnih je naše Sunce. Nekoliko generacija zvijezda je moralo umrijeti da bi se ono rodilo.
Kako znamo sve to? Gledajući zračenje koje se širi Svemirom. Naime, energija koja se oslobađa u procesu nuklearne fuzije ostavlja trag. Atomi koji nastaju u procesu su vrući, titraju, ostavljajući jedinstven zapis, spektar zračenja. Njihov otisak prsta.
-------------------------------------------------
Nakon što je srce naše zvijezde upaljeno, dugo nakon, na kamenčiću koji se formirao plešući oko nje, prva svjesna bića su otvorila oči. Nije ni čudo da su mnoge drevne kulture diljem svijeta štovale Sunce i zvijezde. Nekako je u našem instinktu znanje da nam Sunce daje život. I da nam ga može oduzeti. Poželjeli smo imati tu istu moć.
Nažalost, u kozmičkim razmjerima nedugo nakon toga, otkrili smo moć atoma. Shvatili smo da su energija i materija lice i naličje istog. I kako pretvoriti malo materije u puno energije.
Bili smo bahati. Prebrzo je naše znanje raslo da bi ga pratio rast svijesti. I u jednom trenutku tu moć smo iskoristili da uništimo i da prijetimo. Prijetnja je još nad nama i generacijama iza nas. Sve dok ne naučimo odgovorno koristiti sile Svemira. Jednom sam napisala da za vrstu koja postoji tako kratko nije neobično da slijedi iste obrasce koji su nam zapisani u genetskom kodu. Teritorijalnost. Pohlepa. I strah. Njihovi smo zarobljenici.
Ipak, postigli smo dovoljno već saznanjima opisanim u ovoj priči. Nemojmo osuditi našu vrstu na propast samo zato jer smo zaboravili otkud smo došli...
Jer smatramo da mi, kao i Sunce, možemo život dati i oduzeti.
| < | srpanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.