Jeka tisine
nedjelja, 05.07.2020.
Kvaziznanost
Postoje stvari na koje sam alergična. Vjerojatno je na vrhu top liste kvaziznanost.
Postoji štetna i manje štetna kvaziznanost. I jedna i druga su proširene do te mjere da su se zavukle u svaku poru svakodnevnog života.
Što se tiče štetnih, postoje 3 moderne, usko povezane kvaziznanstvene teorije:
O teorijama oko štetnosti cjepiva (da, ima pojedinaca koji razviju nuspojave, ali ipak su nužna za zaštitu populacije od zaraznih bolesti), frekvencije 5G mreže koje navodno uzrokuju korona virus (neću objašnjavati da svaka vaša mikrovalka emitira frekvencije bliske i više od 5G mreže, pa ne vidim da ljudi masovno spaljuju mikrovalne pečnice) do mikročipiranja od strane Billa Gatesa (zanimljivo je da ljudi koje je najviše strah tog mikročipiranja daju na uvid sve svoje osobne podatke putem društvenih mreža, kao i sadržaj svakog obroka kojeg su pojeli u zadnjih nekoliko godina, broj cipele, te lokaciju i svaku aktivnost koju su proveli- kad i s kim).
To je maligna kvaziznanost. Ljudi koji su je izmislili vjerojatno znaju da im teorija ne drži vodu, ali znaju i da ima mnogo naivnih, znanstveno nepismenih ljudi. Ljudi koji je šire, mnogi od njih, vjerojatno ne znaju.
Vjerojatno žele najbolje. Zaštititi one koje vole. I u strahu su. Manjka im povjerenja u "službenu verziju" i "ljude u bijelim kutama".
Što se tiče modernih, manje štetnih:
Trenutno su jako popularne New Age filozofije. Nisam poklonik. Mistične energije, vorteksi, kvantna stanja svijesti. Velike riječi iz znanosti za šuplje ideje. "Uskladite svoju energiju čakra s vibracijama Svemira i postići ćete više kvantno stanje svijesti". Tipična rečenica. Koja mi govori da osoba:
a) ne razumije koncept energije, b) ne razumije koncept vibracije, c) ne razumije što znači "kvantno". Ili razumije dovoljno da zna da se ideja može unovčiti. Knjige, predavanja, čak putovanja, sve s ciljem da vam se digne vibracijski nivo. Ili opustoši novčanik.
Što se tiče jednostavno glupih, tu imamo različite teorije zavjere: ravnozemljaše, ljude guštere, čovjek-nikad-nije-bio-na-Mjesecu propagandu... Nastavite niz.
---------------------------------------------------
Zašto pišem da je ovo štetno? Zato jer obično ne mogu otvoriti nijedan portal, a da ne vidim nešto od nabrojenog. Od veoma štetnog do jednostavno glupog. Kvaziznanost nas čini neosjetljivima na čuda i napredak koji jesmo postigli u pravoj znanosti. Čini nas tupima. Nudi nam lagane odgovore na pitanja koja imaju izrazito veliku težinu za našu vlastitu, budućnost naše djece i budućnost čovječanstva. Nudi nam osjećaj lažne sigurnosti, osjećaj da smo posebni i moćni.
Problem je kad povjerujemo u iluziju. A sve to, upravo jest iluzija.
---------------------------------------------------
Ne postoje lagani odgovori. Ne postoje još konačni odgovori na užasno velika pitanja.
Ali nije li onda daleko više pravedno od nas da priznamo da ne znamo?
Da se pitamo. Da istražujemo. Da se obrazujemo.
Da vjerujemo neobičnim ljudima u bijelim kutama koji su vjerojatno posvetili život da daju barem komadić slagalice.
Znanstvena metoda je užasno moćna i teška stvar. Čisto zato jer će propitkivati i ideje najvećih velikana. Ispadnu li krive, samo u jednom jedinom slučaju, njihovo životno djelo, njihova teorija pada. Znanost propitkuje. Ne staje na lakim odgovorima.
---------------------------------------------------
Godinama već, koliko radim u sustavu obrazovanja, razmišljam zašto ni na jednoj školi ne postoji predmet "znanstvena pismenost". Postoji biologija, fizika, kemija, ...
Ne postoji predmet koji će naučiti mlade ljude razlikovati između validne znanstvene teorije i kvaziznanosti.
Čak je i rijetki profesori pokušavaju uklopiti u svoj kurikul.
Postaje užasno nezgodno postavljati pitanja. Negdje oko puberteta, želja za znanjem i sva pitanja zašto, kod učenika se pretvaraju u rezignirano prihvaćanje svega serviranog.
Želim odgajati generacije koje se pitaju. Koje imaju zdravu dozu sumnje.
I koje imaju hrabrosti učiniti tri stvari. Pitati "Zašto?". Biti spremni istraživati. I biti spremni prihvatiti da je ono u što vjeruju možda krivo.
Najbolje što imamo i dalje je jedan veliki upitnik.
Ali upitnici su ti koji su nam donijeli nove horizonte.
Vjerujem u nas. Vjerujem u nas kao vrstu.
Vjerujem u generacije koje dolaze.
| < | srpanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.