Miris Čežnje

ponedjeljak, 25.11.2019.

Ne želim biti bolja od tebe

Ima stvari u kojima sam dobra. U nekima sam se usavršila do bola.

Bila sam dijete jednako nadareno za matematiku, umjetnost i književnost.
Prema tome, drukčija. Većina djece ne voli drukčije.
Učeni su naći sigurnost u poznatom. Već onda sam bila nepoznanica.

Oko sebe sam skupljala baš one drukčije. Bilo nas je malo, ali bili smo bliski.
Nedostatak velikog društva mi nikad nije predstavljao problem.
Ionako sam najsretnija bila okupirana vlastitim mislima.

U srednjoj školi našla sam se u razredu superodlikaša.
U većini stvari sam bila brža i preciznija od njih.
Tad sam prvi put osjetila koliko zavist može boljeti.
Nikad se tamo nisam uklopila.

Ali ponovno sam razvijala stare ljubavi.
Matematiku sam prelila u znanost.
Počela crtati prve ozbiljnije skice.
Počela pisati svoje prve tekstove.

Osvajala sam natjecanja. Školske, županijske, državne razine.
Nisam se natjecala da pobijedim druge. Ne u potpunosti.
Draž natjecanja je bila upravo u pripremama za njih.

Ne kažem da nisam imala određeni ego.
Ali ego mi nije bio primaran motiv.
Jednostavno sam željela otkriti više.
Znati više. Odgovoriti na što više pitanja.

Kroz godine shvatila sam da su se neki ljudi natjecali sa mnom.
Neki se još uvijek natječu. Odustajem od te utrke.
Ne želim biti bolja od nekog. Ili lošija.
Želim biti bolja od osobe koja sam bila trenutak prije.
I još bolja. I još bolja.

Zadnje četiri godine bavim se poučavanjem.
Prva lekcija koju pokušavam otkriti jest da otkrivanje nikad ne staje.
Učim djecu da nikad ne zaborave vlastitu radoznalost.
Druga lekcija je da uvijek teže usavršavanju.
Nema veze ako ne znaš. Ima itekako velike veze ako ni ne pokušavaš otkriti.

Tek kad sam počela poučavati, našla sam smisao u svom traženju.
U principu, i dalje tragam za drukčijima. Uvijek to jesam.
No ne samo to. Pokazujem i ostalima da mogu biti drukčiji.
Ne bolji od drugih. Bolji od sebe otprije nekoliko trenutaka.

Korak po korak. Riječ po riječ. Slovo po slovo. Broj po broj.

25.11.2019. u 17:00 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------