Miris Čežnje

subota, 16.11.2019.

16.11.2019.

Teška povratna depresija.

Prva dijagnoza koju sam dobila tek što sam zakoračila u odrasli život.
Imala sam 21 godinu i imala sam sve što sam mogla poželjeti.
Osjećala sam se kao da sam u zlatnom kavezu.
Zatočena unutar sebe sa svim tim negatvnim emocijama i mrakom.

Nije problem bio ovaj dio s "teška", iako je intenziitet bio preplavljujuć.
U dobi od 21 mogla sam nabrojati barem 5 prijašnjih epizoda.
Problem je s dijelom "povratna". Znam da uvijek može doći.
Znam da je nekad potreban mali okidač za veliku štetu.

A šteta koju sam tad doživjela je bila razorna.
Vjerojatno se nikad neću sasvim oporaviti od te jeseni.
Tad sam bila uzorna studentica, zaručena.
Imali smo riješeno stambeno pitanje. Nisam bila sretna.

Ljubav koju sam osjećala za osobu s kojom sam tad bila,
Izgorjela je. Nisam više mogla živjeti taj život.
Iduće proljeće pristala sam na hospitalizaciju.
Prekinula sam zaruke. Otišla zauvijek.

Ovih dana suočavam se sa svojevrsnim padom.
Strah me. Strah me da ljubav u meni opet izgori.
Nestane. Sad znam da je to realna opcija.
Znam točno kojim slijedom stvari idu.

Pod uvjetom da se pustim da padnem.
8 godina je prošlo. Udana sam. Radim.
A opet, i dalje sam bolesna. I dalje osjećam to...
Prokletstvo. Najprikladnije ime za to.

Pratim se zadnjih nekoliko dana.
Vrti mi se u glavi moja osobna prošlost.
Prisjećam se koliko je bilo teško.
Prisjećam se da sam napustila jedan život.

Borim se najbolje što znam.
Ne želim se pustiti ovaj put.
Ipak, bojim se. U mraku sam.
Praznina me hvata u svoj hladan zagrljaj.

Razlika je samo u tih nekoliko godina iskustva.
Što je znam zavarati. Pobjeći barem nakratko.
Voljela bih vjerovati da ću pobijediti. Privremeno.
A onda će se opet vratiti... Ipak, borim se.

16.11.2019. u 15:02 • 32 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------