Jeka tisine
srijeda, 06.11.2019.
Konstanta
U mojih nekoliko života imala sam svega nekoliko konstanti.
Čak je pretjerivanje u kavi i cigaretama relativno nova pojava.
Do prije par godina sam vidjela sebe kao nepušača.
Iako sam zapalila s vremena na vrijeme.
Ali u tom trenutku nisam bila ovisnica. Sad to definitivno jesam.
------------------------------------------
Do prije par godina vidjela sam se kao nestabilnu, ali zdravu osobu.
Doduše, nisu još smislili šifru kojom bi me opisali u potpunosti.
Ali sad shvaćam zašto sam trebala pomoć te jeseni prije 8 godina.
Ljudi su dolazili i odlazili. Život se odvijao, a ja sam stajala i gledala.
Pa sam malo tonula u mrak, malo se dizala. I ponovo sam tu.
Imala sam vrlo malo konstanti u životu. Doista malo.
Postoji svega nekoliko ljudi koji su me poznavali prije većine promjena.
Osim obitelji, naravno. Tu je i moja najstarija prijateljica.
Shvatila je da se nešto mijenja nekih davnih jeseni, ali nije znala što.
Ali bila je tu. Jedna od mojih rijetkih konstanti.
Osoba koja me znala u svim mojim životima.
Od praktički predškolskog djeteta do naših trideset.
Ona me zna podsjećati na vrijeme koje sam zaboravila.
Gubim sjećanja, možda zato toliko intenzivno pišem.
Smije se našim dogodovštinama. Prepričava mi ih.
Osjećaj je nekako utješan. Imam vlastitu povijest.
Za osobu koja živi u trenutku to znači puno.
"Znaš li ono kad smo ...?" Nekad ne znam. Podsjeti me.
------------------------------------------
Interes za znanost i ljubav za jednadžbe isto su se javile relativno rano.
Voljela sam matematiku dok nisam našla kemiju.
A voljela sam kemiju dok nisam upoznala filozofiju.
Onda sam ih sve skupa slila u jedno. Čudna formula, znam.
Ali funkcionira. Ali isto sve to djeluje kao moja konstanta.
Volim istraživati različite teorije i mišljenja. Proširivati perspektive.
------------------------------------------
Kad ne znam što sam, vratim se na važne ljude i važne stvari.
One koji su me obilježili. Mnogo je ljudi ostavilo trag.
Barem na trenutak. Za neke se nadam da će biti tu doživotno.
------------------------------------------
U jednom komentaru sam napisala da se najbolji i najgori pamte.
Mislim da to za mene stoji. Pamtim samo najljepše i najgore događaje.
Ljude koji su me promijenili ili najbolje ili nagore.
Na njih se uvijek vratim. Moja referentna točka.
Najgore koristim zato da znam odakle sam krenula.
Najbolje koristim da znam kuda idem dalje.
Izgubila sam se puno puta. Bezbrojno.
I uvijek kad bih se vratila vratila bih se na to.
Odakle sam krenula. Kuda idem.
Najbolje i najgore. Upisano u meni. Moja konstanta.
| < | studeni, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.