Miris Čežnje

srijeda, 09.10.2019.

9.10.2019.

Stvari se misteriozno slažu.
Uvijek sam se pitala kako, a nikad nisam dobila odgovor.
Nekako se uvijek nađem na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Znam prave stvari. Mogu prave stvari.

Čudno je, ali tako manevriram životom zadnjih godina.
Na temelju slučajnosti. Na temelju toga da sam tu.
Uostalom, i ovi tekstovi... Nije da ih ciljano pišem.
Sjednem za tipkovnicu i oni nastanu.

U dahu. Nekoliko minuta pisanja.
Nikad nisam vagala. Tražila riječi. Došle su.
Isto tako, prepoznajem krivo.
Znam koje akcije su mi odbojne. Njih ne mogu raditi.

Ograničena sam pravilima igre koje ni sama ne znam.
Barem ne do trenutka kad odigram neku kartu.
Povučem potez. Uvijek nekako znam
Je li bilo ispravno ili sam pogriješila.

Jednom sam dala obećanje Nebu.
Zbilja jesam. Nastojala sam ga se držati.
Ono će čuvati one koje volim kad ja neću moći.
Zauzvrat ću paziti na izgubljene, neobične, poput sebe.

I našla sam ih i bila sam uz njih.
Obično bi se našli na nekom raskrižju,
Na račvanju rijeke, na prekretnici života.
Podijelili taj trenutak i rastali se.

Znam da je neobično, ali i ja sam neobična.
Možda nije na meni da se pitam.
Možda točno tako treba biti.
Jednostavno, stvari se misteriozno slažu.

09.10.2019. u 17:38 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------