Miris Čežnje

petak, 04.10.2019.

Ona

Ona je jedna od najjacih ljudi koje znam.
Hrabra kad se svi drugi uplase.
Brza na umu, brza na jeziku.
Ona je sve ono sto ja nisam.

Njena prividna neranjivost nasuprot mojoj ocitoj krhkosti.
Znam da je moguce povrijediti je samo zato jer je poznajem. Znam i koliko brzo se dize nakon toga.

Njen bljesteci ekstrovertizam nasuprot moje tihe introvercije. Svatko je zna i ona zna svakog.
Tesko ju je promasiti, a jos teze zaboraviti.

Upoznale smo se jednog jesenjeg jutra zbog cigareta i kave. Vratila sam se na fakultet nakon dvije godine pauze. Zbog nje sam izdrzala do kraja.

Nekako smo unatoc svojim ocitim razlicitostima prepoznale da smo zapravo iste.
Dvije duse koje zivot nije mazio.
S razlicitim pricama, razlicitim karakterima, ali istom dusom.

Dijelile smo ljubav prema znanosti, dobrim ljudima i kvalitetno provedenom vremenu.
Shvatile da se zapravo odlicno nadopunjavamo.
Postale smo sestre.

Godine su nas drzale daleko, ali tu u kljucnim trenutcima.

Ona ce danas doktorirati. Zelim joj da bude hrabra i jaka, kako ona zna. Da bljesti, kako ona zna.
Zelim joj svu srecu, mojoj dragoj sestri.

04.10.2019. u 06:53 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------