20

nedjelja

siječanj

2019

Pustiti

Vjerojatno najveća promjena koju sam ikad učinila je to da sam naučila pustiti.

Godinama sam se grčevito držala. Nekih ljudi, nekih ideja, nekih mjesta.
Odbijala ići dalje. Možda me bilo strah novog, nepoznatog.

I kad je postalo neizdrživo, ostajala sam. U mraku i strahu. Sama.
Bilo me strah da ako napravim taj jedan drugi korak, raspast ću se.

Neću više znati put. Neću više znati tko sam. Neću više imati dom.
Ipak se jesam raspala. I zaboravila put i dom. I zaboravila tko sam.

Trebale su mi godine da naučim. Voljeti ne znači grčevito držati.
Pronaći se ne znači strogo držati se puta. Dom je nešto što se gradi.

I naučila sam. Naučila sam pustiti. Neka mjesta, neki ljudi i neke ideje,
Nisu ono što te određuje. Mogu biti dio tvoje priče. Nekad mogu značiti sve.

Ali to ne znači da se put neće mijenjati. Da priča neće dobiti novo poglavlje.
Da ljubav znači i dati mjesta i slobode. Tko želi ostati, ostat će.

Tko želi voljeti, voljet će. Neobične staze vodile su me od tog prvog koraka.
I sad sam tu. Nekad me i dalje strah. Ali znam da je i to dio puta. Pustiti.

<< Arhiva >>