26

srijeda

prosinac

2018

26.12.2018.

Još jedan prazničan dan prolazi.

Ne osjećam se praznično. Skrivam se u sobi većinu dana. Izašla sam samo da odem u bolnicu do bake.
Ne, ne očajavam. Niti se zatvaram. Samo skupljam snagu.

Odlučila sam ne rasipati se tamo gdje to ne radi neku razliku, što znači da izbjegavam suvišne interakcije i sitne razgovore.
Čuvam se za trenutke koji jesu bitni. Za ljude koje volim.

Svakakve emocije su mi se miješale u srcu zadnjih dana.
Osjećaj tuge, osjećaj krivnje, osjećaj nemoći.

Ostavljam to iza sebe. To je prošlo i tu ne mogu ništa.
Mogu sad učiniti nešto novo i bolje.

Ali za to prvo moram biti u miru sa sobom.
Tiho gradim taj mir. Trenutak po trenutak.

Postoje stvari koje sam mogla odigrati drukčije.
Ali to je tad bila jedina opcija.

Učim. Još uvijek i uvijek ću...

U ovom kratkom Sad...
Osjećam mir. Postajem tišina.
Puštam da prođe i ne žalim.

<< Arhiva >>