Nada

ponedjeljak , 10.12.2018.

Zadnji tekst je pisan u afektu, no u ovoj verziji sebe više volim malo promisliti i posložiti se.
Ovo je rezultat slaganja ove večeri.

Danas je dan za loše vijesti. Osim ovog s poslom, danas mi je baka završila u bolnici. Nekako se molim da će sve biti u redu.
Isto tako, zadnjih dana se ne osjećam dobro. Tri dana sam u nekom polusvjesnom stanju, očito me stigla količina tableta koje pijem.
Ruke su mi i dalje katastrofalno. U petak mi se s njih ogulila koža, sad ide dolje još jedan sloj. Ali mislim da cijelim.

Nakon što sam se malo udaljila od svega, shvatila sam da u meni još ima nade.
Shvatila sam da sam u sebi duboko zahvalna na svemu što imam i da neću nikako odustajati od svega što volim.
Borila sam se prije, borit ću se opet. Ovog puta barem imam jači motiv.

A i shvaćam da jesam jača. Godine građenja učinile su svoje. Više me ništa ne može pokolebati.
Shvaćam da sam se godinama podcjenjivala i smatrala slabom osobom.
Nisam bila slaba. Bila sam naivna i ljudima sam dopuštala previše, dok nisu uzeli sve u meni ljubavi vrijedno.
Nikad to nikome više neću dozvoliti.

Ovo nije nada da će se stvari same od sebe posložiti. Posložit ću ih osobno, koliko god vremena trebalo.
Bit ću tu za moje voljene. Ulagat ću trud u stvari koje volim.
I nikad... Nikad neću odustati.

<< Arhiva >>