29.11.2018., četvrtak

Odgovornost

Ovih dana puno razmišljam o odgovornosti.

U svojim mlađim danima bila sam pretjerano odgovorna osoba. Možda sam zato toliko brzo ostarila. Propustila sam zbog toga puno.
Mnoge godine mog života otišle su na obaveze. Uglavnom obaveze koje sam si sama nametnula. Mislila sam biti savršena, za druge ljude.
Danas shvaćam da je upravo to bilo neodgovorno ponašanje od mene.

Činjenje svega mogućeg samo da bi drugi bili sretni nije odgovorno ponašanje. Nije bilo odgovorno prema sebi samoj.

Negdje u svojim ranim dvadesetima sam se slomila. Shvatila sam da ne mogu više. Uslijedilo je nekoliko godina apsolutne samodestrukcije. Odustala sam od sebe, više puta uslijed tih nekoliko dugih godina. Nisam to više mogla podnijeti. Bježala sam. U svakakve priče. Nisam bila u stanju ispunjavati nečija tuđa očekivanja, a svoja nisam imala.

A onda sam se vratila nekoliko koraka unatrag. Doslovce sam se dizala sa stadija djeteta koje sve mora učiti. Ali učila sam i o sebi. I izgradilo se nešto drukčije. Počela sam očekivati stvari od sebe koje nisu bile nametnute i nisu bile tuđe. Bile su moje. Počela sam raditi stvari iz ljubavi.

I namjeravam nastaviti raditi stvari iz ljubavi. Ako ne mogu u nečemu što radim naći išta lijepo i vrijedno, neću to ni činiti. Obećanje je to koje sam dala sama sebi. Obećanje koje ne kršim.

Gledam ovih dana mlade ljude koje skoro napuštam. Bit će teško. Uhvatila sam se ovih dana da se zbog toga osjećam demotivirano. I nekako znam da je vrijeme da moram otići. Prije bih mislila da imam odgovornost prema njima, odgovornost da ostanem, iako to značilo da radim s pola kapaciteta manje.

Moja odgovornost prema njima je da vrijeme koje im dajem zbilja bude vrijedno. Moja odgovornost je da im pokazujem svojim primjerom. Želim da se razviju u jake ljude. U ljude koji znaju koliko vrijede. U ljude koji grade i ljude koji vole. Mislim da je pokazati im to u ovom vremenu koje nam preostaje više znači od onih nekoliko kratkih mjeseci koji bi nam svima došli kao agonija.

I ne mogu to nikako učiniti zbog sebe. Bojim se da bi me to vratilo na put samodestrukcije. Put na kojega nikako ne želim. Ne mogu utjecati na okolnosti koje se događaju u mojoj svakodnevici. Ali mogu i moram utjecati na način na koji ću se nositi s tim. I naravno, za svoja djelovanja stajati cijelim svojim bićem.
- 21:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 14 godina.
Uz povremene pauze.

82299727-2788167594607629-3234909821920608256-o

Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------

----------------------------------

Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.

Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.

Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.

Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.

Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.

Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.

Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.

I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.

2020.


----------------------------------