27.11.2018., utorak

Status update 4

Uhvatim se ovih dana da razmišljam o budućnosti. Dugo sam živjela dan po dan. A sad me čekaju neke stvari kojima se veselim i neke druge koje će biti teške. Ali sve je praćeno osjećajem da je točno tako treba biti.

Kaos zadnjih dana se stišava. Trenutci jasnoće sve su duži. Polako dolazim u stanje ravnoteže i na tome sam zahvalna. Kao i na dragim ljudima koji su bili uz mene.

Dakle, u veljači napuštam jednu od svojih škola. Onu u kojoj imam glavninu satnice. Uvjeti koji su mi bili postavljeni i način na koji su mi bili predstavljeni jednostavno nisu bili prihvatljivi. Budućnost glede posla mi je malo neizvjesna, no nadam se otvaranju novih opcija.

Znam da sve da sam i pristala, radilo bi se samo o odgađanju na nekoliko mjeseci. Trenutno sam zamjena tamo, a vrijeme je da si potražim nešto svoje. Tri godine sam po zamjenama, drago mi je da radim, ali ne mogu vječno ovisiti o tome kad će se osoba koju mijenjam odlučiti vratiti.

U te tri godine riješila sam pedagoške predmete i stručni ispit. Iako trenutno ne znam ni hoću li ostati u školstvu. U tom segmentu imam jako veliki upitnik. Vidjet ću sve u mjesecima koji slijede.

Danas sam morala reći svojem razredu da odlazim, bolje je unaprijed znaju nego da jednoga dana samo nestanem. Uvijek će biti moja djeca i bit ću ovdje za njih, iako više ne službeno.

Jedan sretniji događaj čeka nas u travnju. Udajem se. Pripreme polako idu, iako me ne veseli sam dan vjenčanja (to mi više predstavlja stres), veselim se zajedničkom životu s osobom koju volim. Počeo je polako ostavljati ovdje svoje stvari. Kad mi treba nešto utješno, oblačim njegove majice i u zadnje vrijeme nosim njegove papuče po kući.

Puno sam se propitkivala, i sad sam sigurna da je baš to ono što želim. Da je on osoba s kojom želim provesti ostatak života.

Sve u svemu, imam puno nade u dane koji slijede. Nadam se ispuniti ih ljubavi, ljubavi prema mojoj posebnoj osobi, ljubavi prema dragim ljudima koje zovem prijateljima, ljubavi prema mojem poslu i učenicima.

Nekako mi se čini i da me ljubav liječi.
- 18:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------