Miris Čežnje

18.10.2018., četvrtak

Plamičak

Sjedim vani na stepenicama i upijam večernju hladnoću. Palim cigaretu i gledam u nebo. Kiša je pala večeras, no sad se oblaci počinju razmicati i pojavljuju se prve zvijezde.
Mala svjetla u velikoj daljini.
Tako se nekako i osjećam.

Izvlačim se iz dvotjedne epizode. Na trenutke je zbilja bilo loše. Ne onako kako zna biti kad pogodi svom svojom silinom, no bilo je u mjeri da se ne izvlačim neokrznuta.
Još uvijek sam slaba i krhka.

Ali... I negdje u tmurnim nebima moje duše javljaju se prve zvijezde, stidljivo, između oblaka.
Pali se plamen u meni. Ok, još je plamičak, ali tu je.
Voljeni mi je jučer rekao da blistam.

Brišem si tugu iz očiju skupljanjem lijepih trenutaka i čuvanjem duboko u sebi. Mnogi dragi ljudi, od kojih neki ovo čitaju, zaslužni su za to.
Jedno veliko hvala za sve njih.

Za ovaj plamičak, malo svjetlo u daljini... Nadu.
- 21:02 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31