15

ponedjeljak

listopad

2018

Uz kavu

Učim se uživati u sitnicama. Nekad je zbilja malo dovoljno da podigne dan.

Jutro sam provela u školi. Počela je sezona ispita. Danas ih je pisao jedan od mojih manjih razreda, ocjene su bile pozitivne, ali ne baš i blistave. Ali barem manje ispravljanja za mene. Shvaćam da kemija nekome nije prioritet u životu, pa za prolaz i ne tražim puno. Osnove snalaženja u gradivu. Za više ocjene tražim i određene razine razumijevanja i povezivanja.

Sat vremena pauze provela sam u parkiću oko škole. Samo disala, čak ni cigaretu nisam zapalila. Jesen je lijepa ovdje na sjeveru. Drveće je počelo mijenjati boje. Sjedila sam na klupici i upijala jutarnje sunce. Više mi to odgovara nego biti zatvorena u zbornici.

Sastavila sam popis stvari koje moram riješiti. Čini mi se sasvim izvediv. Ove godine čak uspješno balansiram poslovni i privatni život. Pronalazim vremena za sebe i ljude koje volim. Zapravo je stvar samo u organizaciji. Konačno je došao na naplatu onaj trud koji sam uložila zadnjih godina. Materijali za nastavu su praktički svi spremni, samo ih prilagodim razredu kojem predajem.

Uskoro izlazim na stručni ispit. Učim po noćima, kad najbolje razmišljam. Na proljetnom roku riješila sam esej i sat, moram sad samo usmeni. Nažalost, tremaš sam. To me pokopalo zadnji put. Ali osjećam se spremnije sad nego prvi put kad sam izlazila.

Sad pijuckam kavicu i osjećam se nekako mirno... I tako... Ovo je bilo par misli uz kavu.

<< Arhiva >>