10

srijeda

listopad

2018

Zdrav život

U nedjelju kad me Urbana Amazonka odlučila virtualno išamarati jer sam bila "bed Ftič", odlučila sam promijeniti nešto. Najočitija stvar koja je baš iskakala je bila koliko zapravo nezdravo živim.

Ok, volim jesti poprilično kaloričnu hranu. Pijem na redovnoj bazi. Pušim koliko mi pluća dozvole. Zalijevam se kavom. A sve to na terapiji koja takve stvari ne tolerira.

Udebljala sam se puno. Nisam ni otprilike okrugla, ali na određenim djelovima sam poprilično zaobljena. Genetika mi je dala visinu i figuru pješčanog sata (onda kad je održavam). Koštanu strukturu koja može nositi puno, a da se to toliko ne vidi. Ipak, nisam bila zadovoljna sama sobom.

Kalorična hrana i alkohol su otišli prvi, već od nedjeljnog ručka. Iako sam u vječnoj strci, sad si uzmem vremena da skuham sama večeru, koja se bazira obično na povrću. Pivce nisam taknula od nedjeljnog ručka.

Počela sam s tjelovježbom. Zasad trbušnjaci, leđnjaci, čučnjevi, sklekovi, istezanja. I to radim gotovo opsesivno. Nisam mirna dok ne napravim 100 trbušnjaka u seriji. U trajanju jedne Toolove pjesme (Tool mi služi kao soundtrack za vježbanje).

Cigarete su idući korak. Zasad sam ih reducirala do neke mjere. Dvije kutije od ljeta sam smanjila na kutiju, a želim biti ispod toga, pa prestati. S kavom ne znam kako ću. Kava je moje pogonsko gorivo. :)

Odustala sam od nade da ću ikada biti skinuta s terapije, iako mi ona najviše utječe na zdravlje. Prije nekoliko tjedana za vrijeme sata sam uočila da mi se tremori ruku vraćaju. Akineton i dalje izbjegavam, ali je pitanje koliko dugo ću moći. Rado bih se skinula sa svega, iskreno rečeno. No, stanje mi nije ni otprilike stabilno.

I tako, mijenjam ono što mogu mijenjati.

<< Arhiva >>