Promatrač

ponedjeljak , 01.10.2018.

S vremena na vrijeme, kad budem u fazama spuštanja, mogu izaći van sebe.
Promatram se izvana. Gledam tu stranu osobu.
Odraz toliko sličan mojem, a opet, ima crte koje ne prepoznajem.

Kad bi netko objektivan gledao moj život, vjerojatno na prvu ne bi rekao da nisam u redu.
Sve svoje obaveze odrađujem redovno.
Mogao bi vidjeti da radim posao koji volim. Da imam osobu koju volim.

Međutim, ta ista osoba mogla bi vidjeti i koliko cigareta popušim dnevno.
Koliko mi šalica kave treba da se uopće ubacim u pogon.
Koliko puta se noću probudim, slomljena.

Povremeno tako imam istu noćnu moru. Postoje dvije ja.
Postoji ja koja želi živjeti i voljeti. Pronalaziti lijepo.
Postoji i druga ja. Lice joj je izbrazdano ožiljcima.

Prijeti mi da će me proždrijeti cijelu.
Nalazi me uvijek na istom mjestu.
S vremena na vrijeme ipak uspije pobijediti.

Znam da je uvijek tu i uvijek čeka.
A ja se svaki put iskreno nadam...
Da će osoba koja može voljeti dobiti bitku.

<< Arhiva >>