Hladnoća

nedjelja , 30.09.2018.

Noć je bila duga. Duža nego inače. Broj buđenja obično brojim u popušenim cigaretama. Ujutro primjećujem da nedostaje pola kutije. Da, buđenja je bilo više nego inače.

Mislila sam da će i biti tako. Uzela sam duplu terapiju i svejedno nije bila dovoljno jaka da prospavam noć.
Budim se razbijena na komadiće. Skupljam se.

Palim cigaretu i pijem kavu. Pokušavam se vratiti među žive.
Vrtim prethodnu večer u glavi.

Sjećam se njegovog zagrljaja. Kako mirno spava čvrsto me držeći u naručju.
Zapravo sam se počela urušavati već tad.

Samo nisam mogla naći riječi. Pustila sam ga da spava.
Pustila sam hladnoću da me obavije.

Nije me samo obavila.
Zavukla mi se u sve kutke duše.

Bojim se da praznina ne prebriše ljubav.
Dva puta sam gledala kako to radi.

Nekoliko godina starija, a nimalo jača.
Vodim onu istu bitku, iznova.

<< Arhiva >>