28

petak

rujan

2018

Nova snaga

Osjećam da ona faza jesenskog spuštanja još nije prošla. Buđenja su češća. Ako i želim zaspati, moram za to popiti tabletu.
Tek toliko da me smiri dovoljno da mogu noći oteti barem par sati u komadu. Ali neobično, ne osjećam se umorno
.
Pogonim se na nikotin i kofein. Puno nikotina i kofeina.
Gotovo svaku pauzu pušim (unatoč politici škole, no van školskog kruga) i zalijevam se kavom. Nije kava razlog nesanici. Ne spavam jer ako i zaspim, sanjam grozote.

Jesen, što da kažem. Jeseni su mi uvijek teško padale.
Ostavila sam dva teksta o tečaju toliko da ne pišem o svojim varijacijama u raspoloženju.

Mrvicu nade. Novi početak.
Početak nečeg divnog.

Ali nešto jesam uočila. Ovih večeri koje sam provodila s Voljenim na tečaju. Njegova sposobnost da utiša moje bure je veća nego sam mislila.
Ne mora ni znati da nešto nije u redu. Sama njegova prisutnost tu je dovoljna.

Nakon n-tog buđenja ove noći, onog konačnog, u kojem sam morala započeti dan, našla sam u sebi novu snagu.
Mogu ja ovo. Mogu živjeti gotovo normalno i s nekoliko dijagnoza.
Ne predajem se.

<< Arhiva >>