nedjelja, 23.09.2018.

Praznina

Skrivam se pod dekicom cijelo jutro. Izvukla sam se van samo da se otuširam i vratila se na toplo. Nikako se ne mogu ugrijati. Znam da nije to vanjska hladnoća što me ledi. Hladnoća dolazi iznutra.

Tražim na jastuku zadnje čestice njegovog mirisa. Samo malo je dovoljno. Pronalazim, i to djeluje utješno. Vrati mi u sjećanje prethodnu večer.
Zamotam se u dekicu još čvršće, zamišljajući da je još tu, sa mnom.

Ne znam hoće li me ta misao još dugo moći štititi od praznine.
Praznine me oduvijek bilo strah. Jedna od rijetkih stvari koje ne mogu podnijeti. Bol je sasvim u redu. Suze? Pa barem osjećam nešto.

Ali praznina... Prijeti da će me progutati cijelu. Pretvoriti me u ništa. Pretvoriti sve što mi išta znači u ništa.
Događalo se već i znam koliko strašna može biti. Nekad se pitam je li praznina zapravo jača od ljubavi.

Eto, godinama se borim s njom, istu bitku. Više puta sam dobila nego izgubila. Valjda mogu i ovaj put.
Ali danas se neću boriti. Skupljam snage. Sakrit ću se još malo. A onda se suočiti, nadam se, jača.

- 10:46 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 12 godina.
Uz povremene pauze.


Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )



----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.



----------------------------------