2.1.2018.

utorak , 28.08.2018.

Previše sam dobra u zaboravljanju.
Međutim, postoji vrijeme vrijedno pamćenja.
Koliko god vrijeme u kojem su ta sjećanja stvorena bila bolna.

Ostavila sam puno toga iza sebe i rekla "više nikad".
A onda se uhvatim da radim baš to...
Tvrdeći da je sad drukčije.

Dugo sam bila uvjerena da više ne mogu voljeti.
Da u meni više nema ništa ljubavi vrijedno.
I da ne mogu, stvarno više ne mogu...

I tako se nađem da volim više nego ikad.
I da to sad više i nije ljubav vezana na osobu.
To je ljubav koja se prelijeva izvan granica mog bića.

I nju sad želim zadržati. Zapamtiti.
Ne pitati se hoće li mi ikad biti vraćena.
Znajući da je ona jedino i samo tako vječna.

<< Arhiva >>