Kraj ljeta

utorak , 28.08.2018.

Nakon tri mjeseca ganjanja snova i pisanja pjesma mutnim jutrima i dugim noćima stigao je dugoočekivani mail. "Želiš li se vratiti?"
Mail je od moje ravnateljice. Toliko draga osoba, gotovo je teško za zamisliti. Vjerujem da je jedna od onih koja bi srce dala za svoje učenike. Blaga, a opet pronicljiva. Osoba koju mogu cijeniti po veličini njezine duše.

Vjerojatno zna da se želim vratiti. Odgovaram u trenu.
Škola je jedna od onih gdje se učenici ne promatraju samo kroz ocjene. Radila sam na više njih u kojima je baš suprotnost.
Nalazi se daleko od grada, obavijena parkom, širokim poljima i modrim nebom.

Moram priznati da mi i nedostaju moji učenici. Nekad nije bilo lako s njima. Nekad sam razmišljala danima što i kako ću s njima. Mladi ljudi, na pragu zrelosti. Kažem, na pragu, jer povremeno padnu preko tog praga i tada ih vidim kao razigranu djecu. Iako sam samo 10ak godina starija od mojih najstarijih učenika, pokazuju poštovanje. Nekad slušaju moje savjete, nekad ne. Ali i to su čari mladosti.

Moj predmet nije vezan za moje pisanje. Nekako sam ta dva svoja života uspjela održati odvojenim. Ali i u njemu ima jako puno poetičnosti. Jako puno inspiracije...

I tako, puna nade, pristajem.
Vraćam se na svoju školu.
Profesorica K.

<< Arhiva >>