Jutro me dočekuje nespremnu

ponedjeljak , 27.08.2018.

Jutro me dočekuje nespremnu. Koliko ono buđenja ove noći? Svakako previše. Gledam u polupraznu kutiju cigareta. Definitivno previše. Znam da snovi nisu bili lijepi. Krevet mi izgleda kao bojno polje. A gotovo da i je. Mjesto gdje se svake noći borim sama sa sobom.

Ruke te traže i duh tvoje topline još leluja... Na tvojoj strani kreveta. Uvijek spavam na tvojoj strani kreveta. Omatam se dekom i zamišljam da je to tvoj zagrljaj. Pokušavam na tren zadržati tu iluziju. Zamišljam...

Jutro je ipak okrutno. Ali dočekivala su me i gora jutra. Dižem se i kuham kavu. Jaku. Gorku. Baš kako volim. Potom sjedim na stepenicama dok je pijem. Jesen je u zraku. Polja se počinju šarati njenim bojama. Lagani vjetar pjeva njenu pjesmu. Gotovo kao da je najavljuje. Tiho i dostojanstveno.

Skupljam snagu da se nosim s ovim danom. Rukom prebirem po svojim ožiljcima. Znakovi mojih minulih bitaka. Sjećanja na mnoge su već nestala, ali ostaju tu, uporno. Govore mi da ako sam preživjela njih, mogu preživjeti i ovo jutro... Koliko god me okrutno dočekivalo u zasjedi.

U redu je. Priča ovog dana može početi.

<< Arhiva >>