Zbogom, cigarete...

srijeda , 22.08.2018.

Pušač sam skoro 10 godina. Kronični. Ulovim se često kako palim jednu cigaretu za drugom, po automatizmu. Obavijam se vatrom i dimom, jer to znam najbolje.
Zapravo ne znam zašto sam počela pušiti. Stres na fakultetu? Dosada? Pomalo i buntovništvo?
Onda je došla praznina koju je bilo lako puniti dimom. U početku. Dok još nije postala čisti bezdan.

Zapravo imam dugu povijest samodestrukcije. Moje tijelo lagano ulazi u mod ranih tridesetih. Nemam više onu eksplozivnost koju sam imala prije tek koju godinu.
Previše neprospavanih noći. Previše alkohola. Previše cigareta uz neprospavane noći i alkohol.

Nedavno sam počela usvajati neke zdravije navike. Svakodnevne duge šetnje. Prilagodba prehrane (moram priznati i da sam oblija nego prije koju godinu).
Vrijeme je da i cigaretama kažem zbogom. Možda uspijem. Možda ne.

Ono što se je promijenilo u tih zadnjih 10 godina je da prvi put imam i nešto nade. Gradim budućnost koju mogu živjeti umjesto da se utapam u prošlosti.
Ostavljam staru sebe tamo gdje i spada. A s njom, idem ostaviti i taj relikt prošlosti. Znam da mogu bolje.

<< Arhiva >>