petak, 09.04.2021.

Prioritet

Osjecam kako se mijenjam ponovo. Iz temelja.
Cudno je promatrati taj proces dok sam u njemu.
Postajem blaza, a opet jaca.
Spremnija pruziti ruku. Oprostiti.
Zaboraviti lose.

Mirim se sa vlastitom proslosti.
Nakon dugo, dugo...
Valjda je to utjecaj Malecke.
Donijela mi je novu perspektivu.
Novi pogled na Ljubav.

Ona je od trenutka kad je rodjena postala moj prioritet.

Neke stvari nisam planirala.
To jest, plan je bio drukciji.
U jednoj fazi prije nje htjela sam postati nesto drugo.
Znanstvenica. Osoba s karijerom.
(Iako mi je uvijek nedostajalo ambicije.)
Zivjeti u nekom drugom gradu.
Usavrsavati se.

I... Nisam nista propustila, shvacam.

Za nju je bolje da odrasta na selu.
Da ima dva roditelja koji je vole.
I koji se medjusobno vole.
Da se bavim stvarima koje me vesele, a ne onima za koje mislim da bih trebala.

I dalje sam to ja. I dalje rastem i usavrsavam se.
Samo, ovaj put u drugim stvarima.
Rastem, razvijam se i usavrsavam u Ljubavi.


11:03 | Komentari (16) | Print | ^ |

Ako me moras pamtiti...

Ako me moras pamtiti
Pamti dane sunca
I majskih ruza.
Jedan drugi svijet.

Imaj za me osmijeh,
Bez tuge i sjete.
Bez hladne jeseni
I kraja naseg puta.

Zasluzujes pjesmu,
Ne tek stih. U prolazu.
Ne tek nekoliko rijeci,
U vremenu koje blijedi.

Ako te moram pamtiti
Pamtit cu dane sunca
I majskih ruza.
Bez hladnoce jeseni.

I imat cu za te osmijeh
Bez tuge i sjete...
Oci pune topline.
I rijeci prijatelja.


01:17 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 08.04.2021.

700

U skoro 15 godina ovdje sam ostavila 700 zapisa. Cini se puno, a opet malo u odnosu na sve ono sto sam htjela napisati. U dugim pauzama dogadjao se zivot.
Iz jednog mracnog vremena ni nemam zapisa.
Rijeci nisu tekle. Ni suze.
Iz tog vremena ostala je samo velika praznina.

Daleko sam dosla od klinke, gimnazijalke, koja je samo htjela ostaviti svoje male zapise svijetu, bili citani ili ne.
Neko vrijeme ovaj blog je bio sakriven, mojom voljom. Nisam bila u stanju ostvarivati bilo kakav kontakt s ljudima.

Sad sam ponesto drukcija osoba. Spremna otvoriti se, svoj mali svijet, ponekad pun boja, ponekad u nijansama sivih sjena. U fazama apsolutnog mraka i dalje ne pisem.

U sjecanje mi dolaze brojni ljudi koji su sudjelovali u stvaranju ovog bloga kakav je danas. Vecinu njih znam samo preko nickova. Ipak, mnoge od njih (i vas) smatram svojim prijateljima. Bili ste virtualno rame za plakanje, izvor inspiracije, prijateljski osmijeh.
I na tome sam zahvalna.

Do iduceg javljanja, pod brojem 701, zagrljaj salju Athropa i njezina svakodnevna verzija M.


21:16 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 07.04.2021.

Moje svjetlo

Usnula je nakon prematanja, cepica, mijenjanja obloga i hranjenja. Danas je opet dobila piku.
Bila je hrabra.
Malo placa, puno zagrljaja.
Suze su se osusile.
Spava snom malog andjela.

Ne postoje rijeci kojima bih opisala koliko volim to malo stvorenje. Ona je najbolje od mene.
Svjetlo koje nadvlada svaki mrak.
Dovoljan je mali osmijeh.
Dodir sitnim rucicama.
I srce mi je puno.

Ne mogu zamisliti roditelja koji bi mogao nauditi jednom takvom malom stvorenju.
Ne mogu zamisliti roditelja koji bi napustio jednu takvu veliku ljubav.

Znam da ih ima.
Plasi me pomisao da negdje takvi mali andjeli pate.
Hladni trnci prodju kad vidim crne vijesti.
O andjelima, poput ovog mog...

Boli me. Istinski.
Jer ima andjela koji nemaju svoj zagrljaj.
Koji nemaju nekog da ih voli.
Ni s polovicom srca.
A zasluzuju vise.
Zasluzuju... Svu ljubav ovog svijeta.
Sretno djetinjstvo i odrastanje u osobu kakvu odaberu biti.

Svim malim svjetlima ovog svijeta zelim samo...
Ljubav.


18:01 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 06.04.2021.

Od oka

Za jednu kemicarku koja je specijalizirala analitiku, previse toga radim od oka.
Cak i kad vazem. Nikad nije tocno u decimalu bilo.
Uvijek nesto vise-manje.
Sto si mogu kad nisam olicenje preciznosti.

Ali sam zato ubojito dobra u omjerima.
Ako je malo vise sastojka A, znam tocno koliko treba sastojaka B i C. I to pogadjam.
Uvijek i bez greske.

U labosu, u kuhinji... Pa mozda i u zivotu?

Prolazim kroz jednu tezu fazu, vazem puno...
Opet neprecizno.
Ali znam... Omjeri se iscrtavaju sami.

Znam koliko tocno ljubavi i topline trebam, i tocno koliko ih mogu dati. Koliko zrnaca povjerenja.
Kolika je sirina zagrljaja. Koliko rijeci, koliko tisina.

Vazem, da... Vazem sve. Od oka.


15:45 | Komentari (22) | Print | ^ |

subota, 03.04.2021.

Nasumicno (Velika subota)

Dva najdraza bica zaspala su tu kraj mene.
Bili smo u setnji... Proljece u zraku.
Divlje tresnje i vocke sad su u najljepsem cvatu.
Setali smo sve dok vjetar nije divlje zapuhao.
Sad sklonjeni, u nasem malom svijetu..

Jutro je bilo naporno. I da, opet pusim.
Radije to nego da pijem Misar za smirenje.

Skuhale smo sunku, jaja, ispekle pogacu.
Onda sam trazila po livadama najljepse listice.
I obojala jaja kako to radim svake godine.
Popodne su moji sve to odnijeli na posvecenje.

Nisam neki vjernik, ni moji...
Ali tradicija se postuje, svake godine.

Neobicno sam umorna zadnjih dana.
Cudno sanjam, snove iz kojih se ne mogu probuditi.
Puno mi je pomogao povratak nekih dragih ljudi.
Tesko reci koliko mi to znaci. Srce mi je puno.

Puno... Svega. Svjetla i boja. Mraka i tisina...
Ali uvijek sam iskreno vjerovala da je svjetlo ipak jace.

Uvijek mozemo drukcije i bolje.
Uvijek mozemo odabrati graditi, a ne razarati.
Uvijek imamo izbor, cak i kad to nemamo u svijesti.
I ja sam ovog dana odabrala voljeti.

Ponovno i iznova. Osjecati zahvalnost i mir.
Izaci van svojih okvira i jednostavno biti...


17:04 | Komentari (15) | Print | ^ |

Sretan Uskrs svima koji slave!


11:52 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 30.03.2021.

Integracija 2

Provela sam godine u aktivnom zaboravljanju.
Sve dok nije postalo spontano zaboravljanje.
Prvo su nestali detalji, zatim obrisi.
Na kraju sam mislila da nema vise nicega.
Prihvatila sam svoj novi identitet i...
Zaboravila?

Nisam, samo sam blokirala dio koji se sjeca.

Nakon dugo, poceli su se javljati ljudi iz ranijih faza.
Ljudi do kojih mi je bilo istinski stalo.
Nisam nostalgicna, ne zelim povratak na staro.

Zelim samo prihvatiti da je i to dio mene.
Po mogucnosti, bez pripadajuce boli.

Nocima sanjam neobicne snove.
Snove iz kojih se ne mogu probuditi.
Jedno mjesto, jedno vrijeme...
Tako davno, cini se.

Valjda je i to dio integracije.
Priznanje da sam bila.
Da mi je i prije srce kucalo.
Da sam postojala.
I da sam voljela.


10:11 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 29.03.2021.

Nocturno

Palim cigaretu na hladnom nocnom zraku.
Mjesecina je nocas jaka.
Mir. Potpuno odsutstvo zvuka.
Nazirem treperenje zvijezda.
I tu sam. Prisutna. Sirom otvorenih ociju.
U ocima tanke niti mjesecine.
I tu i tamo treperenje zvijezda.

Voljela bih zadrzati ovaj trenutak.
Ovo zatisje. Ovo nebesko svjetlo.
Udisem i vracam se u svoj mali svijet.

Dva najdraza bica u snu.
Ritam njihovog daha.
Otkucaji voljenih srdaca.
Nazirem lijepe snove.
I tu sam. Prisutna. Na nocnoj strazi.
U ocima paucinaste niti Ljubavi.
I tu i tamo treperenje zvijezda.

Voljela bih zadrzati ovaj trenutak.
Ovaj mir u srcu. Ovo nebesko svjetlo.
I smijesak djeteta u snu. Kao blagoslov.


01:33 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 28.03.2021.

Nasumicno (Vrijeme)

Manje pisem u zadnje vrijeme. Proljetni umor se spojio s hibernacijom zbog terapije. Troma sam. Budim se zgazena. Ali barem sam psihicki stabilno.

Gledam kako vrijeme prolazi.

Iduci tjedan je Uskrs vec... Proljece u zraku. Livade, ono malo sto ih je ostalo u ulici koja je po njima dobila ime, poprimaju onu lijepu nijansu zelene.

Osjecam kako se bude.
Mozda se i ja probudim?

Kao da cekam to nesto... Nisam ni sigurna sto bi to bilo.
Tisine me vise ne plase, cujem tihi sapat u njima.

Valjda ce sve sjesti na svoje.

Mozda... Mozda u sebi nadjem snage za taj korak dalje.
Mozda se zvijezde poklope i...

Mozda opet postanem ziva.
Izadjem iz ove svoje kukuljice, pod zrakama proljetnog sunca.


11:10 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>