introverted, occasionally leo https://blog.dnevnik.hr/astigospe

utorak, 12.03.2019.

Žene, feminizam i sranja

Planirala sam napisati kako ne volim žene. To je idejno bila početna rečenica mog teksta, no pišući par dana u međuvremenu sam na svoje mišljenje dobila samo negativan odbljesak. ..
I zbog toga sam odlučila, žalosno ali istinito, većina vas moj prvi, originalni tekst ne bi prihvatile.
Htjela sam se dotaknuti dana žena i feminizma, no u procesu sam naučila jednu stvar... Prosjetljive smo da bismo mogle prihvatiti prosti tekst.
Da, jesmo. Jeste. I ovo je napisala žena.
No, svejedno sam odlučila jednu origninalnu rečenicu upotrijebiti;
Niti prava, niti feminizam nisu tu da bi ti imala razloga biti ogorčena kuja.
Već, jebeno suprotno.

Zaista sam htjela pobliže objasniti svoj pogled na sve to, no svaki put kada bih i krenula feministica bi me napala optuživajući me kako se ili „hvatam teme“ jer mi je sad baš zgodno ili vjerovatno samo mislim kako nešto imam za reći. Ili moja vjerovanja ne valjaju. Ili ne znam. Nisam pročitala. Proučila. Jebote, šta sve nisam!!!
Napale feministkinje svoju!
A ja sam, zatupljena mislila kako žene koje se zauzimaju za to da se njihova delikatnost i snaga prihvate to stvarno i imaju u sebi, no sve mi se više čini kako je feminizam postao klub.
Imaš mengu?
Malo si ogorčena?
Imamo pravu stvar za tebe – feminizam!
Tu ćemo mrziti ono što je nama mržnje vrijedno i podizat ćemo tu ljestvicu.
Pritom ćemo pokazati kako smo zaista kao nezavezane krave, hvatat ćemo se na tu temu jer NITKO nema pravo imati drugačije mišljenje i mukat ćemo na njih. Javno i javnije.
Mukat ćemo toliko dok ne odustanu, a kad to mukanje zamijene za dramu... E, to vam dođe kao da ste crnu rekli da je prljav pa je sigurno zato crn. Takvu reakciju dobijete.
Iskreno, ne čudim se zašto muški dio smatra kako posao na mjestu voditelja u užareloj tvrtci bolje pristaje muškarcu. Jer, teško je ne povezati mukanje s mogućim živčanim ispadom.

Zašto nikada na šalteru niste naletjeli na nadrkanog frajera? Pa kad ih nema...
A ove što su niz godina pokazivale kako zapravo ni taj posao na šalteru nisu zaslužile., e one će bit te koje podižu hajku kako gore u uredima rade samo muške face.
A to što ti dobiješ 3000kn za izdrkavanje, ispijanje kave i 65% krivo odrađenog posla, neka to. Uskraćena si sestro, nisu ti dali ured.

Ma mi znamo što mi možemo, znamo mi koliko smo jake, a i znaju svi oko nas, ali džabe kad nas vodi većina koja je povedena osobnim stajalištima.

Pa se tako bojim feminizma, ja, vi i oni koji to ne smiju reći.
Bojim se tih žena i njihovih reakcija na jedno žensko mišljenje.

Oznake: feminizam, dan žena, žena, prava, ženska prava, sranje, bullshit, ISTINA, Osobno, ženke, muškarci

12.03.2019. u 12:10 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 25.02.2019.

Šta je s tim ponedjeljkom?!

Ideš u školu, što je vjerujem većini bila jedina ali i najteža obaveza... Kriva!
Pa slažeš raspored i pišeš zadaće cijeli tjedan, a na kraju toga svega čekaju te dva slobodna dana u kojima ak' si kao ja, zadaću pišeš tek u nedjeljeu navečer.
Ako si taj tjedan bio ujutro ti imaš čak i pola petka što se tad ubrajalo jednako kao i cijeli dan jer je petak bio jedini dan u kojem imaš samo 4 sata. Većinom...
Kakva sloboda! Mogu sve, stignem i igrat igrice, pa ću van, moram nazvati Ivanu... odjednom snop mogućnosti.
To sve se nastavi i u srednjoj, iako tamo imaš potpunu slobodu. Zamislite moj izraz lica kad mi je laž za markiranje prvi put prošla!
No u srednjoj vikendima već cugaš i misliš da si odrasla osoba pa se na kraju devastiraš do te mjere da ti treba cijela nedjelja i mooožda pola ponedjeljka, onako za spavanje...
I nastavi se i kada nađemo posao. Jer tek kada imamo obitelj, odrasli život koji smo toliko silno htjeli kao klinci i posao uz to sve, uf, jebote... tek tada smo u nekakvom zatvoru.
I svaki krvavi vikend koji dočekamo u agoniji napornog tjedna, svaki nam je bitan.
A krivo razmišljamo, jebote.
Jer se ponašamo kao i ja u osnovnoj iz početka teksta. Sve, sve ćemo, guramo, samo nedjeljom možemo većinu stvari, a zapravo... Zapravo ne iskoristimo vrijeme. Štoviše, nismo ga svjesni.
Automatski smatramo kako zaista, imamo samo dva slobodna dana u tjedu.
Postoje ljudi poput moje stare, ona ne pere veš nedjeljom. Nema veze što se pod „oprat veš“ smatra stisnut gumb. Ona ga ne pere. Vođena religijskim stavovima, smatra kako je uključivanje veš-mašine u struju i uključivanje pranja veša nepotreban posao koji se ne mora obaviti na taj dan.
Onda u nedjelju navečer, sjećam se, ja bih znala doći iz grada blatnjava s obzirom da sam samo na svojim martama mogla nositi 3,5kg na svakoj...
Onda bi u nedjelju navečer bila lagano isfrustirana gledajući hrpu koja se skupila u toku dana i pol valjda.
Ljuta na veš. I na mene.
I sve čiji god da je veš bio prljav.
Neću lagat, ja za vrijeme vikenda skupim previše mašina za oprat. Jer doslovno pauziram. Sve.
Vikend je, jebote!
Da, moš mislit...
Već u samo jutro nedjeljno imamo taj pritisak iznad glave- ko da osjetiš obaveze kak ti dišu tu kraj uha, em je depresivna ta nedjelja, em je svima napeta.
Krivo to radimo. Umjesto da se budimo s nekakvim set-upom kako je nedjelja još jedan dan za totalno opuštanje u kojem ne samo da se možemo pripremiti za nadolazeći dan nego se možemo kompletno preklikat.
Samo kad bi se prvo sjetili tako razmišljati.
Al' mi smo navikli, kad je kiša ne valja, kad sunce zapeče – svi na hitnu trče zbog tlaka.
Tako i nedjelja.
Da ih imamo 5 i dva radna dana svejedno bi tako razmišljali.
Nemoš ti čovjeku objasnit pa mrzi ponedjeljak i cijeli koncept tog dana.
I Mirjanu na poslu jer ti ide na kurac.
I onu što se smješka, a samo si cigarete kupio.
I zato jer nisi sposoban shvatit da ti je naporan današnji dan jer ti to želiš.
Ma, bježi daj, mi volimo mrzovoljna jutra tako da nam kave za vrijeme pauza ipak nečemu služe – da me slušaš kako nisam spavala, da te slušam kako mrziš ponedjeljak i radni tjedan.

Oznake: Ponedjeljak, radni tjedan, depresija i svašta nešta, školski dani, odrasli svijet, vikend, nedjelja, ne znam, hedonizam

25.02.2019. u 22:45 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 11.02.2019.

O tebi

Tek u kasne sate imam ponešto o tebi za reći...

U iste one kasne sate kada nježno

rukom prolaziš kroz moja bedra,

provjeravajući jesam li

još tu.

Oznake: ljubav, poezija, nesanica, erotika, sigurnost

11.02.2019. u 04:59 • 1 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 28.01.2019.

ŽENE I MUKE PO JAVNIM WC-ima

Žene i javni wc.

Nitko ne priča o tragedijama koje su stvarne i događaju se svaki dan.
Kad ženu stisne mjehur, a jedina stanica za to je nekakav javni wc tu počinje prava operacija.

Ako ste mlada žena kao i ja onda najvjerovatnije jedine maramice koje imate su one iskorištene u desnom džepu jakne, a to stvara dodatni problem u ovakvim operacijama jer ponekad, školjke budu toliko unakažene da i paket maramica ne može spasiti stvar.
Nije šala kako nam na odmet nisu jaki listovi i općenito mišići u nogama, jer zaista ne sjećam se kada sam zadnji put sjela na wc, a tiranski stajati po školjkama dok se njihov rub kliže, ma kakvu god obuću nosili – šanse za polomljenim kukom su velike.
No osim što je glavni dio takav, nakon što izađete iz kabine osjećajući se kao Wonder Woman treba oprati ruke. Nismo životinje i higijena nam je na prvom mjestu, iako se kabina u kojoj sam bila ne može naći na toj listi... Pa želiš oprati ruke, k vragu, ja ih želim oprati samim ulaskom u nekakav javni wc. E, ali nema sapuna, pjene, a nema ni tu papira. Od dvije puhalice za sušiti ruke radi – pogađajte – nijedna! Oh, slatki živote! Podovi su još gori. Na podu ima papira, o koliko ga samo ima! Mokrog, zaljepljenog, prljavog i hrpa čistog koji je valjda nekome ispao tijekom operacije... Papir je za obrisati sebe, ne pod!!!
I onda ispred ogledala srama stojimo mi, žene koje jako dobro znamo što smo morale učiniti kako bi privilegijski olakšale svoj mjehur, stojimo i pogledavamo se. Nikad to nisu razmijenjene riječi već zaista pogledi srama. Eventualno netko promrmlja očito. Nikad nitko u povijesti mog mokrenja u javnim wc-ima nije tražio nekoga maramicu jer kad ju i imaju, rijetko ju daju, zato jer zaista, ponekad paket maramica ne može ukloniti barem pola štete nastale kroz čitav dan ženskih mjehura.
Nakon što obaviš i pogled srama i izađeš iz wc-a mokrih ruku u lažnoj nadi da su čiste jedino što ja čekam je da dođem doma i bacim se pod tuš.
Pričam o zaista zeznutim održavanjima wc-a. Ovdje se radi o supermarketima u kojima baš obitelji provede najviše vremena.
Mnogi od vas se nađu primoreni svoje dijete odvesti u jedno takvo mjesto, a takva mjesta su zaista zadnja u koje bi dijete trebalo koračat.
No nije samo to, žene su podložne bakterijama i virusima. Nevjerovatno je koliko se izlažemo obavljajući jednu sitnicu bez koje ne možemo živjeti.
Ne želim ni započinjat s brojkama mogućih bakterija koje jedva čekaju neku toplu guzu da sjedne.

Zašto pišem o tome? Zato jer se nadam da će ovo malo otvoriti oči, što i onima koji održavaju te wc-e što damama koje ga na početku unakaze.
Zapamtila sam riječi jedne drage gospođe koja čisti Mali Kaptol – „baš bih voljela vidjeti kako to obavljaju doma.“ I mene zanima, da li se pomokrite i po onom tepihu koji imate da vam grije stopala?
Koliko dugo čekate prije negoli počnete luditi jer suprug, sin ili netko treći nije stavio novu rolu papira?
Koliko vam bijes poraste kada suprug ne podigne dasku i ostavi kap?
A koliko vam bijes tek poraste kada dijete još nije naučilo pustiti vodu?
E, sad, moguće da sve žene koje sam u ovih par pitanja nabrojala riješavaju svoju frustraciju i ono čime se bore doma – u javom wc-u osjećaju dovoljno jaku buntovnost da ostave iza sebe neuredno misleći u glavi, „Mario, ovo je za tebe i tvoju ne podignutu dasku“ u nadi da se ispušu kako ne bi živčani slom dobile doma baš pred Mariom.
A moguće je da se i same boje bakterija pa pokušavaju tu operaciju učiniti što bezbolnijom sa što manje dodira kože od keramičku posudu. U svakom slučaju, nered se napravi i do 15h već imaš dva wc-a koji su zatvoreni i obilježeni listićem papira na kojem piše „WC NE RADI“.
Stoga u nadi da vas upozorim na vaše, svoje i svačije zdravlje – pazite kako mokrite, gdje to radite i kako iza sebe ostavljate kabinu.





28.01.2019. u 19:29 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

introverted, occasionally leo


Linkovi