|
da sam ja bog, zabranila bi ljeto. i amerikance.
ODVRATNO.
što je najgore, tek je peti mjesec :'(
WTF??
KAKO ČE ONDA BIT NA LJETO????
tlaka.
♣nekidan sam u busu sjedila tri fakin reda iza tipa koji stalno "priča" na mobitel. TRI REDA. i pošto je to osoba koja ili ima problema ili ne drži do osobne higijene, naravno, u nastojanju da sprijecim dopiranje njegovih više nego opojnih tjelesnih mirisa sam se skoro ugušila. ODVRATNO.
♣mrzim hodanje na peti kat kad idem na instrukcije. nema lifta. a i da ga imaju ja se nebi vozila njime. puna sam fobija. a i kad se penjem na peti kat se userem ko grlica jer se bojim visine.
danas sam zjakala po pećinama sat vremena jer sam imala instrukcije.
sat vremena -.-'
išla sam se posjest tamo dolje u parkič i malo ponovit kao. BUBA NA SVE STRANE! majkuim. sjedila sam i (iako znajuci da umisljam) tamo se stalno trzala bokte imala sam osjecaj ko da nesto plazi po meni non stop.
znam zabrijat, jel.
smrdim po psima i travi.
da mi bar kompjuter reagira odmah, a ne četiri minute nakon što mu dam naredbu -.-'
poštujem modnog mačka. riječkog.
*neki ljudi nisu svjesni svoje gluposti. to me plaši*
[.život je loš u posljednje vrijeme.]
♣osjecam se kao da gubim tlo pod nogama. meni je interesantno kako nakon relativno dobrog razdoblja, kad sam mislila da je sve krenulo na bolje, najednom izviru novi problemi i što je najgore u isto vrijeme.
neznam dal sam jos shvatila problematicnost ove usrane situacije jer je puno ozbiljnije nego sto mislim da je. nezelim sada konkretno govoriti o cemu je rijec, ali nije ni bitno jer nije o meni vec o stvarima koje utjecu na mene, a vezane su za meni bliske osobe. nevermind.
moja hipersenzibilnost nije došla do izrazaja. zasad. neznam dal mi je doslo iz guzice u glavu da se plakanjem nista ne rjesava, ali zajsta sumnjam. jer nisam takva.
samo znam da ona to ne zasluzuje. definitivno.
neznam sta da im kazem.
najbolje nista. jer je sve beznacajno. sto god da se kaze ili ucini nece popravit situaciju. nece vratiti vrijeme.
♥želim se maknut iz ovog ograničenog društva, da više ne čujem za nikoga, želim jest sladoled i ležat ko tele. želim uništiti sve greške ovog svijeta, uklonit glupane i učiniti život jednostavnim.
da bar mogu samo na tren zaboraviti na sve, duboko udahnuti i okrenuti novu stranicu, prihvatiti sve onakvo kakvo je i ŽIVJETI.
pozdravlja vas moj imaginarni prijatelj Dimitri ♥. i ja naravno.
BOKAČ.
|
