Ostavite trag
Išla sam šusteru i imao je izložene modele đonova sa različitim uzorcima. Pomislila sam kako bi dobar slogan za njegove đonove bio: OSTAVITE TRAG!
Pitam se, ostavljam li trag..? I kakav je? Dubok i neizbrisiv, površan kojeg otpuše odlučan zamah dobro našminkanih ženskih trepavica...Ponekad nije teško ostaviti trag. Ponekad nismo ni svjesni da ga ostavljamo...samo nam se čini da uzorak koji naši đonovi ostavljaju u friško napadanom snijegu nije loš i oku je dopadljiv...a ne razmišljamo da ispod tog snijega niče visibaba, pognute glavice, bezvoljno...pogaženo.
Nekad se pak trudimo, dajemo i kad nas se ne traži, podmećemo rame za plakanje umjesto noge...pravi smo dobročinitelji..da…mislim da bi čak i osnovnu školu jednog dana mogli nazvati po nama ili barem ulicu…onu najmanju …slijepu…gdje se skupljaju narkomani i mačke…
Svi ostavljamo trag. I kad hodamo u kopačkama po blatu i kad smo bosi na razbijenom staklu, uvijek... Rado bi ga nekad i izbrisali…ne sviđa nam se otisak…možemo mi to i bolje. Kakav će trag biti ne ovisi samo o nama, nekad dotičemo ljude koje niti ne primjećujemo, a nekad praznima ostavljamo one koji nam najviše znače… Nekad će naš glas pokretati lavine, a nekad uspavljivati djecu…
Ipak, nemojmo gaziti samo zato da bi se vidjelo i čulo kud smo prošli. Hodajmo uvijek kao da gazimo po vlastitom srcu.
|
