Art of Railways

srijeda, 25.06.2014.

Nije li uništavanje željeznice također prirodna katastrofa!?

Snimka prodiranja vode i uništavanje dijela pruge u blizini kolodvora Pleternica koju možemo vidjeti na spvh.TV više nego dobro simbolizira stanje državnih poduzeća prema okruženju u kojem posluju. Bilo da je riječ o Hrvatskim vodama ili o poduzećima nastalim od Hrvatskih željeznica. Svi mi živimo u prirodi i od malih nogu su nas učili da tu istu prirodu moramo poštovati. Civilizacije koje su postojale tisućama godina prije nas su imale veliko poštovanje prema prirodi. Ako ju ne poštujemo, prije ili kasnije se desi da se priroda naljuti i onda gledamo kako može biti opasna. Oni malo stariji znaju da je pruga od Nove Kapele, preko Pleternice do Našica spašavala Slavoniju za vrijeme rata. Izdržala je sve vlakove i ponos je svakog željezničara, svakog branitelja, svakog Slavonca. Danas gledamo kako ju je pobijedila priroda jer smo ju naljutili i zanemarili. I ne samo to. Iz izjava odgovornih ljudi možemo vidjeti da i dalje ne shvaćaju ozbiljno prirodu, a kamoli opasnosti od prirodnih katastrofa gdje dolaze i opasnosti od poplava. Tako iz menadžmenta Hrvatskih voda možemo čuti da je nemoguće sada istražiti uzroke probijanja nasipa jer ga više nema. To je tako i tu se ništa ne može. Pa kakvu poruku šalju stanovništvu naseljenom uz hrvatske rijeke!? I vama se to može dogoditi. Ni vi niste sigurni i sutra će te ostati bez svojih domova. To je tako i nikako drugačije. Pa zbog čega je onda Vlada RH radila „Procjenu ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća“? Samo kako bi zadovoljili formu koju od nas traže iz Europske unije ili nešto drugo. Poruke koje nam šalju ovih dana nakon velikih poplava u Istočnoj Slavoniji su poražavajuće.

I sad kakve to veze ima za uništavanjem željeznice. Zadnjih godina željeznica se suočila s nekoliko velikih i značajnih nesreća koje smo prihvatili kao takve i ništa dalje poduzeli na rješavanju uzroka. Tako se je za početak srušio most na Savi u Zagrebu po kojem je prolazio teretni vlak. Danas je popravljen ali nitko se ozbiljnije ni zabrinuo, a kamoli što poduzeo da se utvrde stvari uzroci toga. Nedugo zatim je i bila nesreća u Rudinama. I tu tom slučaju je sudski proces okončan, a da se „vlak smrti“ nije pregledan. Pa se je zatim srušio zaštitni zid ispred tunela i nastradao je strojovođa. I tu je prošlo bez dubljeg istraživanja uzroka. Takva pasivnost pokazala je našim korisnicima jasnu poruku: „Nije vam sigurno putovati vlakovima. Snalazite se kako znate.“ I sad se svi lagano čudimo što putnika više nema, što su vlakovi prazni i što se ukidaju. Što su usluge sve skuplje i sve lošije. Ako netko i spomene da bi se trebali procjenjivati rizici prilikom organizacijski, tehnoloških i tehničkih promjena u željeznicama svi se samo posprdno nasmiju. Još jedna forma koju zadovoljavamo prema Europskoj uniji, a koju ne provodimo.

Nakon više od 20 godina samostalnost Republike Hrvatske i godinu dana u Europskoj uniji, krajnje je vrijeme da se napokon uvede politička i društvena odgovornost. Društvena odgovornost prvenstveno predstavlja uključenost poduzeća u život zajednice te poštivanju ljudskih i radnih prava. Državna poduzeća, poput Hrvatskih voda ili poduzeća nastalih iz Hrvatskih željeznica, društveno odgovornost bi trebala provoditi kroz četiri dimenzije:
1. ekonomsku dimenziju – trenutno se najčešće očituje u smanjenju broja radnika i aktivnosti kako bi se smanjila izdavanja iz Državnog proračuna. Takva štednja u konačnici dovodi do urušavanja sustava pa samim tim i do prirodnih katastrofa i velikih nesreća
2. zakonsku dimenziju – akti su pisani bez jasne odgovornosti za neprovođenje zakonskih odredbi čime što dovodi do situacije da su političke funkcije i menadžerska zanimanja vrlo interesantna (postoji samo prava ili ne i obveze)
3. etičku dimenziju – uvođenje moralne odgovornosti u poduzeća stoga što ova dimenzija podrazumijeva činiti ono što je moralno ispravno i pravedno
4. voljnu dimenziju - podrazumijeva biti dobar građanin te pridonositi zajednici i kvaliteti života. Danas se ova dimenzija najbolje prepoznaje kod građana velikog srca koji nesebično skupljaju humanitarnu pomoć.
Dok god se u željeznička poduzeća ne uvedu ove suštinske promjene i odgovornosti moći ćemo reći da je uništavanje željeznica još jedna od prirodnih katastrofa na koju se ne može utjecati.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.