Kemal Mujičić Artnam https://blog.dnevnik.hr/artnam

ponedjeljak, 28.01.2013.

Ivica Prtenjača: KOD YVESA

Nova knjiga pjesnika i prozaika Ivice Prtenjače, objavljena je nešto više od dvije godine, u prosincu 1910. u izdavačkoj kući Profil. No, kako je to njegova posljednja objavljena knjiga, nije zgorega da se o njoj prozbori riječ-dvije. Knjiga donosi dvanaest originalnih priča i osamdeset i četiri recepta. Riječ je, dakle, o jednom sretnom spoju gastronomije i književnosti i onaj tko doista želi u potpunosti doživjeti ponuđene tekstove mora se upustiti u avanturu pripremanja barem jednog jela po receptu iz knjige. Čitati se može prije, između ili nakon kušanja. Za prave sladokusce, poneka priča može poslužiti kao aperitiv, žestoka i opora kao ona o Halimiju, studentu medicine iz Peći koji krvlju kupuje slobodne dane služeći vojni rok negdje u nekoj zabiti, bogu iza nogu, ili pak, punog želuca opustiti se uz božićnu priču "Ivica" sa sretnim završetkom.
Svojedobno je o ovoj knjizi pisao kolega iz Srbije, izvjesni Vladimir Arsenić, jedan od "famoznih" kritičara kojih je angažirala Booksa za tko zna koje svrhe, gdje je dotični imao potrebu spominjati Homera, Troju, Joyca, Bluma i Moli sve to u svrhu da nam pokaže i dokaže kako je ova knjiga marketinški dil autora i izdavača i da je vjerojatno osuđena na komercionalni uspjeh. Da tome nije tako, svjedoči hrpa neprodanih primjeraka, što, kao što znamo, nije slučaj s kvazibiografskim knjigama Nivesica i Danijelica. A bogme ni Profil nije što je nakad bio.
Posao kritičara je, po mome sudu, tumačiti knjigu i staviti je u prostor koji treba popuniti, a ne zlonamjerno gađati je strijelicama i učiniti izbušenom i beskorisnom. Ova Ivičina svakako zaslužuje mjesto u dobrim kuhinjama, a dobre kuharice će svakako pokazati poneku suzicu, uzdah, ili oduševljenje ponesene ponekom pričom koje su i tužne i smiješne, ponekad melankolične i sjetne... Zajedničko svim pričama je to da su ispisane lakom rukom, izmaštane ili stvarne, ili, što je vjerojatnije spoj i jednoga i drugoga. Što bi Arsenevićev pjesnik rekao, nastale "među javom i med snom". Poneka izgleda kao bakina bajka, a priča "Boja" na 132 stranici je povratak u zaboravljeno djetinjstvo i svi se u njoj možemo prepoznati. Pročitao sam je već tri puta.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi