Garden of Arcane Delights
petak, 24.10.2008.
Bijelo platno
Pokleknula sam
iz dana u dan
nosim teret svakodnevice.
Prošlo je, da živim
dok si ispod mene
u kutu prostorije,
nedodirnut i prazan.
Nadam se da ću uskoro
opet da ti priđem,
dišem slabo bez tebe.
Zrak je težak.
Rekao mi je neko jutro,
zlatnim riječima
da se moram nagraditi.
Ne živim ispred ni naprijed,
dok su ti prijatelji suhi
a ti bijel.
Zašto sam te napustila
u malom prostoru,
jedina linija
kojom bi mogla disati
je linija koju stvaram.
Ostavila sam se
jer se gušim u strogosti
prema sebi,
u nadi za samopoštovanjem,
dok oko mene sirotinja srca
na prvi pogled vuče zlatnik.
Tako me um
i dalje razara,
ponekad je najveći
neprijatelj, mene i bijeloga,
nedodirnutoga.
Ja moram vjerovati
u nas,
nema drugog izlaza.
Bez misli zagristi te,
maknuti svu prašinu i suhu boju
sa kistova duše.
Dok se nadam
ne postižem.
Sutra te želim sresti.
Spustit ću se par koraka
da udahnem taj zrak prostorije
i krenuti.
Oslobodi me
da opet živim.
You will never be alone with a poet in your pocket.
