Garden of Arcane Delights
petak, 29.08.2008.
Igra s perlicama
Gle kako padaju
poput stakalaca, sitne
mrvice grada.
Zatežem žicu.
Igram se, provlačim
ih prstima
kroz vlažne jagodice,
dlanovi struje,
kuglice sreće.
Našla sam ih na ulici,
voljeni ih je ostavio
pred nečijim pragom
u prozirnoj vrećici
svijetlilo je crno, bijelo.
Kombinacija moje radosti,
nekoga je napustio
ugodan osjećaj ljubavi.
Pored mene su se našle
tuđe uspomene i riječi,
crno, bijelo
naslanjam oko vrata.
Tko ih je nosio
u malenoj vrećici,
pjevao im dok ih je
pred san krunio svojom zahvalom.
Malene perlice
stružu mi misli,
lebdim zrakom
trljam se o gradski smog
dok ih dijelim.
Svojim usnama
gutam nečija sjećanja,
ranica mi nastaje
u području očnog kapka.
Moram zatvoriti
svoje prozore strasti, nije vrijeme
ni mjesto za moje igre,
crno, bijelo
me zarobilo.
Tonovi boje se ne miješaju
ja ih čuvam u sićušnoj nadi,
dok ih nosim
osjećam se ugodno,
vraćam se tamo dalje
gdje sretnije hodam i gdje me
smog ne guši, prejako.
Slatke misli igara,
umjetni nakit novorođenog djeteta,
nizanje perlica.
Witold Pruszkowski - Falling Star
utorak, 26.08.2008.
Crossing the bridge
Harmonija koja me steže
dok sam nas gnječila
na već ostarjelom dvosjedu
gdje upadamo lagano
dok gledamo i duhan
koji motaš oko svojih prstiju
zapinje negdje na sredini
mog srca.
Vrti nam se s ekrana
Crossing the bridge,
dokumentarac da nas zavalja
u poznatom zvuku neistražene misli
Tako samo mekani dok nas
naš već ostarjeo kauč
guta, polako
u naše gnijezdo
stanu još novi, mirisni komadići mašte.
Dok ležim
putujem,
dok nas guta
ja ustajem
znojne crne kose.
Puštam opet niti
da se motaju slobodno,
moja je radost
gledati kako iz mene izviru
nova, drugačija lica.
Sve dok gledamo
stražnjim očima,
polako
tiho mrvimo sjene prstima
poput tvog duhana okusa manga.
Neobična kombinacija
nepomičnog uspjeha,
prekrasne arome
koja je ispunila prostoriju
tračcima nade
kao uvijek čovjek
je zaspao srcem.
Stari naslon
nova melodija,
Crossing the bridge.
(Večeras sam pogledala divan dokumentarac Crossing the Bridge ~Sound of Istanbul (Alexander Hacke) i stopila se s njim)
nedjelja, 24.08.2008.
Otkucaji
Poletjela sam radosno
u mjesto gdje nema zvukova
ni tuđih primisli.
Gdje čujem
samo šapat
svoje najveće ljubavi,
svježa hrana.
.
Sama sam jela
zvukove cvrčaka, miris bora
i lebdjela na plavom, prozirnom
jastuku
oca moga srca.
Na prstima mi se zalijepio
okus slova, riječima
pomazana
na trbuhu snova
Sretna
u vrtlogu mira,
noćno nebo
posuto česticama potamnjelog zraka
nasmiješilo mi se
i dodirnula sam ga
dok sam plutala prostranstvom.
Mjesec je bio pun
i dovoljno snažan
da nas oboje
zahvati,
dok se rastajemo sa bližnjima
pružio nam je sjaj
da nas uhvati u mrežu sjećanja.
Odlasci i dolasci
kroz zoru
postaju oblik mantre
prema jednom mjestu
gdje od svega
čujem njega
kako kucka
ispod kukuljice dima,
snažni, jednaki ritam
zategnute, svježe kože.
You will never be alone with a poet in your pocket.
