[ponedjeljak][24.12.2007.]
Ah, ti praznici..
Eto..počeli nam zimski praznici...Neki će ić na skijanje, neki k rodbini, neki možda na neka tropska mjesta, da umjesto da smrzavaju, griju guzu na toplom sunčeku...
A oni ostali??
E pa da...Mi ćemo ostati doma...Danima ćemo braći i sestrama služiti kao 
džuboks da im božićni ugođaj ne splasne, a noćima ćemo spavati ko bebe (ili...hm...da...)...
Ako nam vrijeme dozvoli,možda ćemo uz pjesme i vani imati osjećaj da je zima, a ako će biti tako, onda vas sve koji ne znate što da radite,pozivam u svoj motel:
"SPAVAJNAPODU SPAVAJUORMARU GLAVNODANISIVANI" ...
To je prvi takav otvoreni motel u ovom dijelu Europe...Naime, vrlina mu je te da prima posjetitelja koliko ih dođe, samo si moraju naći svoje mjesto, označiti ga zastavicom koju dobe na ulazu, i imaju osigurano spavanje... 
Neka se opreme namirnicama, jer ako već ne znate, živim podalje od grada, pa ako zapadne snjeg nemoguće je doći do dućana, a izaći se može samo na poznato skijalište i sanjkalište...i...opijalište??
"St. MoritzkodTonke u kleti"....
Ako su vam se iznad glave pojavili upitnici...Onda stvarno ne pratite današnje skijaše...Ako niste čuli za ovo, brzo pohitajte u ovaj luksuzni motel,ili nazovite broj:
000/SPAVAJNAPODUSPAVAJNAORMARU-538573
ili,za one koji ovo ne znaju otipkati:
000/77282562763877282562676278-53857
i naglasite ako želite da Vam sačuvamo zastavicu, iako to ne garantiramo...
....uživajte!!!!!
13
[subota][15.12.2007.]
...Kad se male ruke slože...
...Kad se male ruke slože,sve se može,sve se može...
Ljudi,dokazali ste...Čini se da smo uspjeli i bez tuđe pomoći,a to puno znači...Nadam se da će se situacija s vremenom popravljat,i da ćemo bit onakvi kakvima se smatramo...
No...polako...
...Korak po korak,korak po korak....
Neke formulice:
Nasmiješi mi se (...to se ovako radi...)...
Volim kad smo zajedno u ekipi...
Slobodno mi priđi...
[srijeda][12.12.2007.]
ko je u ovoj priči na kraju tko??
Razredne brige...
Kao što svi znamo,danas smo pod satom hrvatskog jezika razgovarali o razrednim temama,
stoga...možemo reći da smo imali sat razrednika...
Tema su bili izostanci sa kojih smo došli na temu: "Negativno rapoloženje u razredu",
sa koje smo prokomentirali postupke nekih profesora prema glazbnjacima,te završili temom:
različita mišljenja razreda...
Pošto su to sve većinom isključivo razredne teme,neću ih komentirati dok se ne razjasne...samo
bih voljela
poručiti ljudima neka ne govore neke stvari koje nisu potvrđene tipa:
"Da razrendica tvrdi da je razred u klanovima",
što definitivno nikad,ni u kojoj sitaciji nije rekla
-to sam,ja rekla,kad smo razgovarale mi,koje smo još ostale odg. lektiru,
ali da je razred drugačiji nego na početku prve godine,istina je ...
Voljela bih da kao razred se složimo da razgovaramo sa prof. Štubelj koja
će nam pokušati pomoći,jer ona je specijalizirana za te stvari,
a ne da reakcije na to budu:"sad smo i ludi??"
Iskreno...ne,nismo,ali bit ćemo ako odbijemo pomoć,
i ostavimo situaciju,ovakvu kakva je,ne pokušavajući ju riješiti...
Usporedila bih to sa užetom...Koje nam je jedino koje imamo,a potrebno da preživimo...
Kad ga zapetljamo...dobijemo čvor...nekad veći,nekad manji...u ovom slučaju je velik,
i sastoji se od puno manjih,koji se drže jedan za drugoga,i tako čine potpunu cjelinu...
No,kada bismo ga trebali otpetljat,dugo bi trajalo,kada bismo to radili sami,
treba nam pomoć,jer,ako ga odrežemo,kako ćemo preživjeti?
× Lacrimae nobis deerunt, ante quam causae doloris
