Ponekad ne izgubimo druge...
ponekad izgubimo sebe...
kada iznutra ne boli, ne postoji krivac...
ne osjeća se ništa...
rupa...
i upitnik iznad rupe...
i to je čudno promatrati... zato što možemo samo nagađati...
vidimo upitnike koji sijevaju iz očiju izgubljenog putnika - autostopera...
dok su snaga, želja, iluzija, bol i osveta u njemu samome...
Sve se svodi na borbu...
i to je predivno promatrati...
zato kad same sebe ne možemo vidjeti...
zaslijepljeni vlastitom boli, a vođeni željom za oslobođenjem od iste...
i to je borba u svom svojem sjaju...
ona vodi nas, a mi ju slijedimo...
za sobom ostavlja promatrače bez daha...
|