Noćas u moju sobu spustio se mrak.
Ti si meni bio i voda i zrak.
Bez tebe živjet nisam htjela,
ali za tobom ni suzu pustit nisam smjela.
Ponos je bio jači od ljubavi moje,
ja nisam htjela vezu u kojoj nas je troje.
Ti si volio i još uvijek voliš nju,
a meni si ostavio samo gorku uspomenu.
Ovo više nema smisla dragi,budi s njom,
a mene pusti,preživjet ću ja taj brodolom.
Mislila sam da se volimo i da sretni smo mi,
ali to su bili samo moji sni.
Nema veze,naučila sam nešto novog,
da ljubav nije sreća nego težak porok.
Snaći ću se,jaka sam ja,a ti budi njen,a ona nek bude tvoja,
kad već nije to mogla biti duša moja...
Ljubim tuđe usne da zamjene mi tebe
i iz sveg glasa vrištim-ma idiote ko te jebe!!
Bio si još jedan u nizu smrad,
još jedan bezosjećajni gad,
ali kolko god se trudim da zavaram sebe,
srce mi govori -on je pravi za tebe.
I kolko god pokušavam da mi se zgadiš,
ne mogu jer jedino me ti iz ove tuge vadiš.
Jer kad te pogledam suze i osmijeh mi se spoje
i poželim da ostanemo sami nas dvoje.
Da ti pogledom kažem da želim te
i da ti šapnem-seljačino ja još uvijek volim te...
|