petak, 07.12.2007.

Life brings tears,smiles and memories...the tears dry,the smiles fade,but the memories last forever…

Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćer jer je uništila ukrasni papir za umatanje darova.Nisu imali novaca, i čovjek je postao isfrustriran kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila staviti pod drvce.Kakogod, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla "ovo je za tebe, tatice."
Čovjek je bio posramnjen svojim jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je uvidio da je kutija prazna.
Izgalamio se na nju govoreći "zar neznaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto ?!" Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima i zaplakala, "tatice, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe tatice."Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki puta kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.

U stvarnom smislu, svatko od nas, kao ljudska bića, dobili smo zlatnu kutiju napunjenu bezuvjetnom ljubavlju i poljupcima... Ne postoji veća imovina koju čovjek može imati, više vrijednija od ljubavi....

Image Hosted by ImageShack.us


13:26 | Komentari (132) | On/Off |

<< Arhiva >>

0