petak, 23.11.2007.

Usamljenost nije vječna...umiremo prerano da bismo to dokazali...

Prwo kaj zahvalim svima na podršci...hvala vam puuno...ewo sad sam ok...dobila sam volju za novi post...hm...kaj si nebudete mislili da me to držalo samo dan ili dva...suprotno...još me drži...i nekaj od toga bu mi zauvijek f sjećanju...al...ipak pogledala sam to s vedrije strane i sad mi je bolje....jer žiwot teće dalje...hm...ewo danas je Karo bila primeni...a to dok ona dojde onda jenut...hm...ona,Milka i ja...još da je sam i ona druga
Karo bila...nema nam kraja...kad smo lude...womens je tak???thumbup...kaj da vam još pišem...hm...nznm...ewo vam za kraj jedne pjesmice....

Kada poželiš plakati ti se nasmij…
Kada osjećaš da se lomiš…pogledaj visoko…
Kad vidiš da ti sreća dolazi…Ti stavi život na kocku…
Kada vidiš da gaze po tebi…Ti se digni s poda…
Kada vidiš da ljubav odlazi…Ti je pusti da ide…
Život te neće maziti…Ne dopusti da budeš lutka…
Digni glavu visoko,
Nasmij se tuzi,
Suzama prkosno pogledaj gore…
Što god te u životu čeka… budi svoj…

Image Hosted by ImageShack.us


17:32 | Komentari (143) | On/Off |

<< Arhiva >>

0