te noći Betlehemske
zadrhtali su kraljevi i knezovi ovog svijeta
(žezlom zakovani zlatom razapeti)
jer rodio se Nasljednik
baštinik svega
Kralj potlačenih
Kralj jednostavnih
Kralj života
Kralj mira
te noći Betlehemske
rodio se
Čovjek
antun matošević
kako je to moguće…
roditi se na slami
živjeti ponizno
pod krovom skromnim
i postati
Bog svih ljudi
antun matošević

da bi netko bio kralj
istinski Kralj
ne treba postelju od zlata
i silom prignuta
podanička koljena
da bi netko bio kralj
istinski Kralj
dovoljna je postelja od slame
i ljubav milostiva
nepotkupljiva
sveoprostiva
antun matošević

ne hvastaj se čovječe
onim što jesi
ili onim što imaš
ne hvastaj se haljinama trošnim
probitkom raspadljivim
potraži smokvu
( dok još imaš vremena )
i popni se visoko
ponizno moli
da On zastane i pogleda gore
antun matošević

tko nam je kriv
ako su nam ruke umorne
i promrzle
a nerado
k Tvojoj vatri prilazimo
antun matošević

bez srca u hram ulaze
pa se čude što
Boga ne čuju
ne vide
i ne osjete
antun matošević

hvala ti Gospode
što me još ostavljaš ovdje
i strpljivo čekaš
dok neodlučno i sporo
oblačim svečano ruho
antun matošević
sve dok Lađa bijela jedra ima
razapeta za vjetar
rođen na obalama Galilejskim
sve dok kapetan čvrsto kormilo drži
nema straha od oluja bočnih
od mora mrtvih
antun matošević

On treba tvoje ruke
da bi potrebitom davao
On treba tvoje noge
da bi bolesnoga pohodio
On treba tvoje srce
da bi tebe k sebi doveo
antun matošević

skoro svakog dana
na prag Ti dolazimo
sebično kukamo i molimo
pa kad nam otvoriš
i milost udjeliš
žurno i bez riječi odlazimo
antun matošević
dao si mi oči
kojima mogu vidjeti daleko
dalje od prostora raspadljivih
i vremena ljudskih
podaj mi i srce …
da ne budem tek mjed
što ječi
antun matošević

koliko je puta s nama
lomio kruh i dijelio
a nismo Ga prepoznali
jer putujemo...
od duše odvojeni
antun matošević
Znam da živiš s nama
posvuda Te ima ali
hoću li Te prepoznati
ili će mi život proći
u strahu i brigama
antun matošević

kada grane otežaju od snijega
i prhnu preplašene ptice
kada zagledan u sebe
vidiš nepoznato lice
"Ne boj se! Samo vjeruj!"
antun matošević
neka bude sve manje dana
i sve manje sati
kada zaboravljam
da Ti si moj Bog
jer duh je voljan
a tijelo slabo
i neka nikad ne zaboravljam
ono što oduvijek
milošću Tvojom znam
da Ti si moj Otac
antun matošević

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
antun matošević

pjesme duha...
jer smo stvoreni,
a ne slučajno nastali..
Apokalipsa danas
poezija o svijetu ( i nama ) danas
zvjezdani prah
o ljubavi...
facebook antun matošević
antematos@yahoo.com
moji prijatelji...
put srca
milost
Pisma Isusu
miris duše
„Svi smo mi tomu svjedoci…“
od vrata do vrata
od čovjeka do čovjeka
kroz dane mnoge
i godine mnoge
Uskrsli Krist hodi
zove nas da ustanemo
i k njemu hodamo po vodi
antun matošević
Nije nebo visoko,
nisu zvijezde daleko,
samo spusti glavu
i pogledaj dječje oko.
antun matošević
Vjeruj…
svaki puta kad ruka klone
i mač dotakne tlo
pojavi se Netko
i stane uz tebe
nastaviš boj
antun matošević
Pjesma Mariji
u satima očaja
kad nam se učini
kako su nas svi napustili
zaboravili
a breme postane teško
i život neizdrživo boli
jedna je Majka uvijek budna
zbog nas budna i
Moli
antun matošević
Ispovijed grešnika
/ prema Psalmu 51/
na uzdam se u dobrotu
i mudrost svoju
jer grijeh me
kao sjena slijedi
jasno ga vidim
uzdam se Bože
u milosrđe Tvoje
da bezakonja i krivice
zablude srca i
sjenovite misli
što ih u meni život nataloži
ljubav Tvoja
bjelinom snijega prekrije
antun matošević
Sve mogu
sve mogu riječi blage
i pogled ponizan
sve može srce nevezano
na stvari raspadljive
sve može čovjek
što se pouzdaje u Tebe
antun matošević
Ruka Stvoritelja
kuće i gradove
putove i snove
uvijek grade ruke nečije
i smrt nije kraj
već početak
jer Život nije slučajan
grade ga ruke Nečije
antun matošević