antun matošević duhovna poezija

subota, 27.11.2010.

Pjesma oholih

Bezbožnici misle i govore
da smo djeca pukog slučaja

usputni putnici
od ništavila k ništavilu

zakotrljan kamen koji govori
misli i pjeva…

bezbožnici gledaju a ne vide
slušaju a ne čuju…

jer tajnu Života
samo čisto srce može dotaknuti


antun matošević

Svaki novi dan

svaki dan
nova bijela košulja

i svaki dan
do večeri je zaprljam…

pa tko je Taj što mi vjeruje
i poklanja svaki dan

kao snijeg bijele košulje


antun matošević

petak, 26.11.2010.

Duh Istine

Nije nas ostavio
kao siročad.

S nama je
kroz sve vjekove.

I tko Njegov glas sluša
putem sigurnim korača.


antun matošević

četvrtak, 25.11.2010.

Moj Kralj

moj Kralj
nema žezla i mača
i ne ubire poreze i namete

moj Kralj
ne nosi haljine od svile
i krunu od zlata

i ne vodi ratove
da bi pokorio svjetove…

moj Kralj
doziva i skuplja slabe
ranjene i odbačene

vodom živom blagoslivlja
ponizne i blage…

moj Kralj
gradi Kraljevstvo pravde
i Istine


antun matošević

srijeda, 24.11.2010.

Dlanova urezanih toplina

Sebi moramo priznati
i reći što je istina.

Nitko se od nas
ne bi mogao vratiti

da nas putem ne grije
Dlanova urezanih toplina.


antun matošević

Rođenje

izađi iz svoje smrti
i pođi u Život

skini ogrlicu oholu
i napusti svoju sjenu

makni ploču kamenu


antun matošević

utorak, 23.11.2010.

Umni ovog svijeta

umni ovog svijeta proučavaju sve
što im oko može vidjeti
a prsti dodirnuti

broje i važu cigle
ispituju kakvoću
računaju i mjere

i kažu da Boga nema

umni ovog svijeta
ne vide
Ruku koja je gradila


antun matošević

Srce u Sijača

sve je manje dobre zemlje

trnje i korov nadiru
i guše

teško je tu pustiti korijen
pronaći siguran krov

ali veliko je…
beskrajno veliko srce u Sijača

još uvijek ne posustaje


antun matošević

ponedjeljak, 22.11.2010.

U sjeni smrti

ako pogasimo sva svjetla
i uklonimo sve svjetiljke

sa zidova Znakove…

što će od nas ostati
i kako će nas itko naći…

ostat ćemo sami


antun matošević

Od Boga stvoreni

mogao je graditi svjetove
samo za sebe
kao što mi to činimo

ali On je
nesebično stvorio nas
na svoju sliku

slobodne…
da Ga prihvatimo ili odbacimo


antun matošević

nedjelja, 21.11.2010.

Samo čovjek

suhe grane vjetar lomi
stabla čisti

zvijer nejako potomstvo
napušta il guši…

samo čovjek
anđele slomljenih krila
na dlanu nosi


antun matošević

Tko može pokoriti čovjeka

Lako je osvojiti grad zapuštenih,
oronulih zidova.

Lako je pokoriti kuću
okovanu strahom,
nevjerom

i poganskim dahom…

Ali tko može pokoriti čovjeka
koji se ne boji

Tvoje ime pronositi.


antun matošević

subota, 20.11.2010.

„Svi smo mi tomu svjedoci…“

od vrata do vrata
od čovjeka do čovjeka

kroz dane mnoge
i godine mnoge

Uskrsli Krist hodi

zove nas da ustanemo
i k njemu hodamo po vodi


antun matošević

Na Stijeni dom…

Jednostavan
kao riječi besjede na gori

Postojan
kao čovjek koji ih sluša
i ne oklijeva


antun matošević

petak, 19.11.2010.

Ovog časa

ovog časa milijuni koru kruhu sanjaju
a ti možda plačeš zbog starih cipela
preglasnih susjeda

ili te je netko slučajno gurnuo
nešto krivo rekao…

ovog časa nebrojene otvorene rane
na putu leže
a ti možda samo prolaziš

i praviš se da ne vidiš


antun matošević

Grijeh svagdašnji

iz dana u dan
uvijek se nešto važno dogodi

stavljam novu ciglu
vješam drugu sliku…

pa susret odgodim

iz dana u dan
jer mislim ima vremena

Tebe Bože zaboravljam


antun matošević

četvrtak, 18.11.2010.

Tajna Života

jer Ti živiš…

Tvoj kruh blagujemo
i Tvoje vino pijemo

…i mi ćemo živjeti


antun matošević

Biti čovjek

nitko od nas u Onaj čas
neće moći reći

da nije znao
ili nije mogao

jer svuda oko nas leže
i svjetlucaju biseri


antun matošević

srijeda, 17.11.2010.

Naš Bog je tu

naš Bog nije negdje daleko
gore iznad zvijezda

nedokučiv i sam

naš Bog je tu
s nama i u nama

koliko Mu mi to dopustimo


antun matošević

Nastani se kod mene

Nastani se kod mene
zauvijek ostani

premjestit ću stvari
pobacati sve što mi ne treba

napraviti mjesta
da Ti ne bude tijesno

Nastani se kod mene
i ruševinu popravi


antun matošević

utorak, 16.11.2010.

Ovog će svijeta biti…

Ovog će svijeta biti
sve dok bude onih što
srce ne skrivaju

i ne okreću glavu
na drugu stranu
kad vide rane

ili oči uplakane


antun matošević

ponedjeljak, 15.11.2010.

Kome On smeta

svoje sljedbenike ne poziva na ratove
nemire i pobune

Riječi su Mu blage i mirotvorne

lome okove mržnje
sebičnosti i laži…

na udarce ne uzvraća udarcima
neprijatelje ne proganja

od Srca svima oprašta…

pa kome On smeta
da Ga i nakon tisuću godina proganjaju

i Razapinju


antun matošević

Povijest smrti

našli smo svoje male živote
i čuvamo ih

iza debelih zidova
tisućama godina

s koljena na koljeno
prenosimo svoje male smrti


antun matošević

nedjelja, 14.11.2010.

Čovječe…

ne boj se
jer ovaj život nije kraj

ti nisi bezvrijedan
i slučajan

i nisi detalj
nepotreban

pjesma si
zapisana u srcu

Onog što stvara


antun matošević

Postoje ljudi

postoje ljudi

svijetu maleni
neprimjetni

u kojima je srce
kao prozor širom otvoren

postoje ljudi
što će i posljednju kap ulja u svjetiljki
upaliti za drugoga


antun matošević

subota, 13.11.2010.

Ljudi bez Boga

Oni ne vide anđele na svom putu
i ne priznaju čudesa.

U dubokom snu,
od duše odvojeni putuju.

Kad im ponestane vina
ravnodušno sliježu ramenima
ili proklinju.

Život smrću objašnjavaju.


antun matošević

Srcem vjerovati

ne grade dvore nebeske
zlato i drago kamenje

već čisto srce

na dlanu ruke
ponizne


antun matošević

petak, 12.11.2010.

Kao dijete

/ prema Psalmu 131 /


knjige pročitane
blaga prekopana

dotaklo se srce svega

i žudnje i požude
i svih čuda ovog svijeta

ali dušu sam smirio
i sebe vratio
tek kada sam Te
kao dijete zazvao

Oče…


antun matošević

četvrtak, 11.11.2010.

Čudo na mom prozoru

kada dođe prosinac
i sveti Nikola

poželim Bože
da bude kao nekada…

u oknu par dječjih cipela
i noć ko snijeg bijela

a u ranu zoru
čudo na mom prozoru


antun matošević

srijeda, 10.11.2010.

Svjetiljka

izvadi svjetiljku ispod kreveta
u prozor je stavi jer

nikad nije kasno

trak svijetla
ma kako prigušen bio
nekome će možda

poput sunca zasjati


antun matošević

utorak, 09.11.2010.

Tajna vjere

na svadbi u Kani
snagom Riječi
vodu si
pretvorio u vino

na posljednjoj Večeri
snagom Riječi
vino si
pretvorio u krv

na križu Kriste
snagom Riječi
smrt si
pretvorio u Život


antun matošević

Sveta Mati

bol Majke
dok je gledala
kako joj Sina ubijamo

suze na licu Žene
jer smo slijepi
i ne vidimo
da ubijamo sebe…

…o Sveta Mati

od nas
i zbog nas
preživjela si Ti


antun matošević

ponedjeljak, 08.11.2010.

Vjeran je On …

jer rane cjeliva
boli naše uzima

i svijeće što tinjaju
od vjetra sklanja


antun matošević

Nema sigurnog mjesta

U tami koja pada

lisice u jazbine,
ptice u gnijezda...

Ako Tvoje rame
guramo od sebe

gdje ćemo glavu nasloniti.


antun matošević

Slijepci

kao zrno pijeska
na dnu mutne vode

onaj je čovjek

što lice Tvoje
ne može vidjeti


antun matošević

nedjelja, 07.11.2010.

Zatočeni

raskošne nam kuće
a mi beskućnici

ormari puni odjeće
a mi goli

na stolu obilje jela
a mi gladni

more svjetla
a mi u tami


antun matošević

Taj Čovjek

da nije k nama došao
i jedan od nas postao

i da nije
Čašu pelina do dna popio

prah bi…
samo prah ostao


antun matošević

subota, 06.11.2010.

Daleko od sebe

putujemo žurno
od duše odvojeni

miljama dalek put
često kao život dug

pa se čudimo
što smo sami

kad stignemo u Emaus


antun matošević

petak, 05.11.2010.

Istina je…

Istina je jednostavna

sveprisutna
svima dostupna

ali umni je ne žele vidjeti
jer bi morali progledati


antun matošević

Kad ponestane vina…

Kad ponestane vina
na svadbama našim
svagdašnjim

što će nam sudovi
i voda

ako Tebe nismo pozvali


antun matošević

Bezumnik

dok salom srce natapa

s prezirom gleda ljiljane
i ptice u polju

a zamalo će večer
i dan je na izmaku


antun matošević

Sin Božji

odjeća ostari
nakit oteža ili ga pokradu

čast i vlast
učas promijene stranu

ali Život
uljem radosti pomazan

ostaje zauvijek


antun matošević

«Što je istina ?»

i danas se pitaju
mudri i moćni
dok gledaju Istinu
čavlima zakovanu


antun matošević

Kad Bog ljubi

što je On imao od života
što je imao od nas

porugu
podsmijeh

čavle
ocat

i krunu sramotnu

pa ipak
nasljedstva se nije odrekao


antun matošević

I nije Ti žao

jučer palme
a danas mržnja i bijes

jer takav je čovjek
ali Ti si to znao

i nije Ti
zbog Golgote žao


antun matošević

četvrtak, 04.11.2010.

„Ispruži ruku!“

poslušaj Ga

ustani
u sredinu stani

na boj se podsmjeha umnih
zakona i običaja ljudskih
prezira svemoćnih

ustani i ispruži ruku
ozdravi


antun matošević

Bezbožnici

oblake bezvodne
ljuljaju vjetrovi

i lišće jesenje

na stablima
bez korijena


antun matošević

srijeda, 03.11.2010.

Ako zaboravim…

Što će mi vino
u zdjeli jabuke i zlatni prah
ako krov ispod kojeg stojim
prokišnjava

Što će mi sve lijepe slike
iz kutije za cipele
ako me je strah dana
koji dolaze
i bore donose

Što će mi sve

ako Bože
zaboravim na Tebe


antun matošević

Mesija

u tminu je došao
i bosonog
dolinom smrti prošao

Život položio
Život uzeo

jer je Vjerovao
i Ljubio


antun matošević

Zalihe bezumlja

dan za danom
rušimo žitnice
i gradimo veće

zalihe mnoge
za godine mnoge


antun matošević

Progledaj

zar će oči koje su vidjele
zauvijek oslijepiti

zar će srce što je ljubilo
zauvijek u prahu nestati

zar će život tama smrti prekriti…

uspravi se
na Križ pogledaj…

zauvijek Živi Bog živih


antun matošević

Imati Život

imati ruku
koja daleko od slave svijeta
potajno sije

imati srce
koje se ne lomi
zbog praha i prašine

imati oko
u kojem svijetlo ne tamni
već bistro prebiva


antun matošević

utorak, 02.11.2010.

Logos

Riječ

koja je preživjela tužitelje
progonstva
lomače i mačeve
dah podzemlja
i poganska bezumlja

Riječ

po kojoj sve nastaje
i sve jasnim postaje

Riječ

koja Životu daje smisao
Svadbeno ruho koje nedostaje


antun matošević

Otvori oči…

probudi se i progledaj

je li to što imaš
blago koje ti treba

ili su to srebrnjaci


antun matošević

Kruh života

tisuće godina
memljive ruke
gnječe i mrve ali

tisuće godina
jedan kruh
ne pljesnivi

još uvijek
gladna usta hrani

«…za život svijeta.»


antun matošević

Nastajanje

sve ljepote i sva čuda ovog svijeta

što ih oko može vidjeti
uho čuti
i srce poželjeti

tek su blagi odsjaj
Riječi

po kojoj sve postaje
i postoji


antun matošević

Malovjerni

olujni vjetar
podivljali vali
mornari zaspali

plutaju olupine


antun matošević

ponedjeljak, 01.11.2010.

Sudimo

lako je posegnuti za kamenom
ruka je navikla na to

teško se
preteško zaustaviti
zastati

sagnuti i
prstom pisati po tlu


antun matošević

Što je …

što je drvo bez ptica
i grana bez lišća

što je kuća zaključanih vrata
i zamračenih prozora

što je lice bez osmjeha
i srce bez milosrđa

što je…

što je čovjek koji zatvara uši
da ne čuje Glas
sa Gore


antun matošević

Posrnuli

ranjeni ratnik uzdahne

na čas je samo
odložio štit
i skinuo kacigu

da obriše znojno čelo


antun matošević

On će doći

On će doći
sigurno doći jer

Srce mu je ovdje ostalo

Srce što je
zbog mrtvog Lazara
zaplakalo

On će doći
sigurno doći


antun matošević

Da me sada pohodiš

da mi sada Gospode
pokucaš na vrata

u liku nekog prosjaka

ne znam je li bi otvorio
ili se pravio da me nema

da me sada pohodiš
možda bi uzalud dolazio


antun matošević

Na Svadbu pozvani

Na Svadbu pozvani…

a hodamo kao da ćemo ovdje
zauvijek ostati

i živimo kao da ćemo ovdje
zauvijek umrijeti


antun matošević

Pjesma robova

ponekad noću
zavaljeni u svilu
tusti robovi sanjaju
predjele i pjesme zavičaja

ali sve je manje plača
na obalama rijeka babilonskih


antun matošević

Ne bojim se