nedjelja, 31.10.2010.
Mrtve lađe
čvrsto usidreni
u lukama
rukama iskopanim
zlatnim prahom
zatočeni
leže brodovi
i trunu
antun matošević
Ima ljudi…
ima ljudi koji svaki dan
s osmjehom nose Boga
i svi Ga mogu vidjeti
i svi Ga mogu čuti
i svi Ga mogu dotaknuti
ima ljudi koji svaki dan
hodaju odjeveni
u haljine čovjeka iz Samarije
antun matošević
Galilejsko more
dok osluškuje jauke
i kletve
tuga u oku
Čovjeka na gori
malo ih je koji dolaze
na obale mora
galilejskog
antun matošević
Biti bližnji
otvori mi oči Gospodine
da Te vidim
uvijek vidim
u čovjeku do sebe
smekšaj mi srce Gospodine
da Te prepoznam
uvijek prepoznam
putem kojim prolazim
i ne zaobiđem
antun matošević
Pod Tvojim krovom
pod Tvojim krovom
za Tvojim stolom
sve će jednom
doći na svoje
Kruh i Vino
ljiljani i ptice
pod Tvojim krovom
za Tvojim stolom…
konačno i zauvijek
Život će dobiti pravo lice
antun matošević
Sjeti se…
kada ti je teško
i Boga zoveš da ti pomogne
sjeti se…
možda je toga časa nekome i teže
jer i drugih ljudi ima
možda baš tada
On na rukama nosi onemoćale…
ali nije te zaboravio
On zna
koliko sam možeš izdržati
antun matošević
Čudo svagdašnje
Usred podivljalih vjetrova
plamen svijeće
gori mirno,
gori snažno.
Čudo svagdašnje
između dva dlana
Božje milosti.
antun matošević
Tko je moj Bog
je li to Onaj
što je vodu pretvorio u vino
je li to Onaj
što je glasom umirio vjetar i more
i hodao po vodi
je li to Onaj
što je probudio mrtvog Lazara
i slijepima otvarao oči
je li to Onaj
što je zbog ljubavi pustio
da ga nevinog prikuju čavlima
i objese na drvo
ili je to Onaj
što strpljivo čeka da ispustim kamen
antun matošević
Na Križu Čovjek
Na dnu tamne noći,
strpljivo i blago,
skuplja ranjene ptice,
izgubljene drahme,
zalutale ovce...
antun matošević
Jesmo li blizu
jesmo li blizu
tako blizu da na vrata
ne treba kucati
i gori li u prozoru svjetiljka
da nas kao Tvoje
lako mogu prepoznati
jesmo li blizu…
antun matošević
Oče
tu gdje živim
nevidljiv sam prah
ali ko ljiljan ili ptica
ne brinem za sutra
jer Tvoj sam dah
antun matošević
Ima dana
Ima dana kada hodam po vodi
i pijem vino čudesno
tih dana kada Ti
zbog sebe dodijavam
i za skute povlačim
Ima dana kada sve zaboravim
i prestrašen
počnem tonuti
antun matošević
Anđeli tu do nas
s nama hodaju
i s nama žive
svaki naš dan
stvarni kao komad kruha
i čaša vode
kao blaga riječ
i osmjeh…
anđeli tu do nas
anđeli svuda oko nas
antun matošević
A mi još uvijek spavamo
korijen trsa sijeku
isušuju
grane mladica
korov zaklanja od
sunca
a mi još uvijek spavamo
tlapnje sanjamo
i strah me je
da što dalje idu dani
ne zaboravimo
Getsemani
antun matošević
Izgubljena drahma
ako kažeš da
ne vjeruješ više
što bih ti mogao reći
osim blago se osmjehnuti
jer sve sam to već prošao
gorči od pelina
Riječ prezirao
Križ poricao…
ako ne vjeruješ više
što bih ti mogao reći
osim blago se osmjehnuti
jer znam da
ima Netko
tko te neće zaboraviti
antun matošević
Srce Mira
negdje u nama
zauvijek u nama
drvo je Života
zemlja Obećana
srce Mira
samo treba otresti
prašinu s kaputa
sklopiti ruke i
duša će već biti
dotaknuta
antun matošević
Nikad nisi sam
svakom ponekad koljeno klecne
prevrne se čaša
zalupe se vrata
s prozora uzdah poleti…
jer i to je život
al ne zatvaraj se u sobu
i ne otvaraj srce
uvelom lišću
jer nikad nisi sam
cijeli tvoj vijek
kroz vatru i vodu
rame uz rame
korača Čovjek
antun matošević
Kako da Te ne prihvatim
kako da te ne prihvatim
kada znam kako Ti je
pogled bio blag
dok dodavao sam čavle
i još blaži
kad promijenio sam ime
te me zvali Savle
kako da Te ne prihvatim
kada znam
da svaki dan
uvijek isto bude
pružaš ruku
premda mi u džepu
zveckaju škude
kako da Te ne prihvatim…
antun matošević
