Molitve su bajka
kako ovaj dan umire mokro,
prolijeva se u mojim lažima,
viri iz lokve,
proljeće je lažno barem kao ja.
na mojim rukama gladno dijete,
nije htjelo biti rođeno,
nje htjelo biti ovdje sad.
krivi smo svi, nisam samo ja.
(… nije to utjeha, prije da je prokletstvo znati…)
uzeo sam dva konopa,
jedan dugi, drugi kraći.
radim čvor među njima,
pa se spuštam
duboko u zemlju.
gladan
u mraku,
odavno znam
da su molitve bajka.
|