30.05.2006., utorak

Pa....danas je bilo čak i malo dosadno

E pa ja sam se po starom probudila i krenula na doručak. I kada sam došla u jedan od hodnika vidjela sam najodvratniju scenu u svom životu....fuj....Tamo su Malfoy i Mellisa izmjenjivali duše (tako ja to zovem). Bilo mi je muka i nisam otišla na doručak. Umjesto toga otišla sam napraviti nešto što još nikada nisam. Pogledati Hogwarts iz ptičje perspektive. Otišla sam u dvorište, našla baš mjesto gdje me nitko ne može vidjet i probrazila se. Pogled je bio prekrasan....Baš je bilo lijepo. Ali sve što je lijepo kratko traje. Vratila sam se u društvenu prostoriju i uzela knjige za Čarobne napitke. Do tamo sam srela Alexa, Isabell, Rona, Harrya i Hermionu.

Alex:Ej, zašto nisi bila na doručku?
ja: Zgadio mi se. Pričat ću ti kasnije. Jesi li ti naučio sve za napitke?
Alex: Kao što si rekla. Je li taj Snape tako opasan ili....?
ja: Je. Vjeruj mi. Ipak on ti je bivši smrtonoša, a i mnogi ljudi mu danas ne vjeruju.
Alex: Ali Dumbledore mu vjeruje.
ja: Pa da. On nikada nije posumljao na njega.
(došli smo u učionicu)
Snape: Tišina i molim vas sjednite na svoja mjesta.
(stanka)
Snape: Nači imamo neka nova lica i.....da nema Nevilla. Ti novi ustani, kako se zoveš?
Alex: Alex.
Snape: Aha, sad ćemo vidjeti tvoje znanje iz čarobnih napitaka.


I onda je Snape počeo njega ispitivati od toga što je bezoar do toga za što služe klinčakove bobice. I Alex je sve znao. Ja sam mu rekla da si to ponovi jer je Snape grozan.
I to je bilo sve na napitcima. Ispravio nam je one zadaće (dobila sam O) i to je sve.
Pod ručkom sam im ispričala zašto nisam došla na doručak (Ja ne bih mogao jesti tjedan dana da sam to vidio-rekao je Ron) Posile smo imali Čarolije i Povijest magije i nitko od profesora nije tako ispitivao Alex. Ali moram priznati nitko od njih, ni Binns ni Flitwick nije lud kao Snape.
Navečer smo pisali zadaće. Ron i Harry su izmislili svoje snove, pa sam ja to radila s Isabell. Kada smo konačno smislile i zadnju preuranjenu smrt, otišle smo premorene u krevet.


p.s. E ovo moram ipričati jer sam stvarno ljuta. Danas sam bila na nekoj priredbi u školi, za dan škole i kako je padala kiša svi su imali kišobrane. To je završilo i ja sam se otišla spremiti. Vidjela sam svoj kišobran, ali sam sama sebi rekla "Idem po jaknu, pa ću uzeti kišobran." I tako ja uzela jaknu i kad dođem, nema kišobrana. Pretražila sam cijelu stranu s kišobranima (bilo ih je preko 100) i kad sam se okrenula vidjela sam neku žensku kako drži moj kišobran. Nije li to možda moj kišobran- upitala sam je. Ne, nije to je od moje kćerkr- rekla je i otišla. A ja gledam i znam, 100% sam sigurna da je to moj kišobran. Psovala sam joj sve po spisku. Tako da moram reći neki ljudi su stvarno stoka.
- 09:34 - Komentari (21) - Isprintaj - #