Something like a broken glass...

by Beverley Richardson
preveo: Ankh

Mit o vampirima poznat je već tisućama godina
i pojavljuje se u gotovo svakoj kulturi.
Njihov izgled varira. I to u beskonačnim kombinacijama
izgleda: očiju, kose, tijela, lica,
noktiju… Pa tako na primjer u Kini su to najčešće crvenooka
čudovišta zelene ili roza kose. U Grčkoj na primjer, postoji lik
pod nazivom Lamia koja ima gornji dio tijela žene a donji je
krilata zmija.

(Kao što to prikazuje ova slika. Žao mi je što nisam mogao
naći bolju. Jer ipak, to su predaje i svaka umjetnička sloboda
je dopuštena.) Nadalje, u Japanu su česte vampirske lisice
(za to nisam uspio naći sliku pa si probajte predočiti sami)
i u Maleziji tako zvane Penanggalange-glave žene s pipcima

(slika govori kao tisuću riječi).

No, vampiri koje mi danas poznajemo, iako mutirani
godinama kroz priče, knjige i filmove potiču iz istočnoeuropske
mitologije. Treba spomenuti da se vampiri i u istočnoeuropskim
usmenim predajama razlikuju.
Suvremeni koncept vampira zadržao je strahote koje se uz
njih vežu kao što je: pijenje krvi, uskrsnuća iz mrtvih, vrebanje
nad ljudima po noći itd. no većina stvari vezanih uz
njihov izgled kao što je nošenje kukuljica, dugih plašteva,
pretvaranja u šišmiše su zapravo suvremene izmišljotine.

Zanimljivo je još to da je moderna mašta i film
utjecala na tradicionalnu „borbu“ protiv vampira,
tako da nošenje bijelog luka oko vrata ili postavljanja
sjemenki na grob nedavno pokojnih (da bi, kao,
vampiri brojali sjemenke umjesto opsjedali mrtve)
više ne pali.

Toliko zasad, kad nađem još vremena, prevest ću još jedan dio.
P.S. ispričavam se ako je nešto nejasno.
Zato postoji mogućnost komentiranja.
Inače nije zabavno, ne?