srijeda, 24.05.2006.

Život je san...

Iako sam tjerao sebe da vjerujem da je prošli tjedan stvaran i da se uistinu dogodilo što se dogodilo, ipak sam se razočarao. I iako sam mislio da se neće nikad više vratiti, ipak se vratila:

Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad,
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele Višnje nagonile na blud. x2

Razmazio sam dragu dao sam joj sve,
kad eno nje na drugome, e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud,
bez milosti me kurva nasukala na sprud. x2

Riječ dvije u hladu borova, da hladni vlaški tip
razgovara sa bludnicom, i nije neki čin.
No ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom. x2

Izgubio sam glavu, potegao nož,
trgo ga za kragnu, isjekao ga skroz.
Vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom. x2

Riješio da se branim, da objasnim svoj grijeh.
Darovali mi robiju a nadu ni za tren.
Pa iako me proklela, razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom. x2

| 12:45 | Komentari (11) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>