Anita Martinac, književnica

< rujan, 2018  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (3)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (8)
Siječanj 2018 (9)
Studeni 2017 (9)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (8)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (7)
Ožujak 2017 (7)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (11)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (9)
Kolovoz 2016 (5)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovdje možete pratiti najave književnih susreta, promocije knjiga i ostale književne manifestacije na kojim sudjelujem. Predstavit ću prikaze i kritike o mom radu i naravno predstaviti svako novo djelo. Slobodno me kontaktiranje i postavljajte pitanja, radu ću odgovoriti. Svako Vam dobro u radu i životu. Vaša Anita Martinac
Anita Martinac



martinac.anita@gmail.com

Anita Martinac, djevojačko Mihić, rođena je 7. ožujka 1973. u Mostaru gdje živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskoga rata, te nositeljica Spomenice Domovinskoga rata i dviju medalja Ljeto ‘95. i Oluja. Nakon desetljeća provedenog u vojnoj službi, radila je kao grafička dizajnerica i konzultantica za ISO norme, zatim u državnoj službi u FMF, a trenutno je zaposlena u Aluminiju d. d. Mostar.

Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, udruge Hrvatska žena, Napredak Mostar, te je predsjednica Središta Hrvatskoga svjetskoga kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH i predsjednica udruge Hrvatska izvandomovinka lirika. Bavi se humanitarnim i volonterskim radom u kulturnim projektima i djelovanjem kroz razne udruge.


BIBLIOGRAFIJA :
• pjesme Krvari brig 1994.
• pjesme Ljubim te pjesmama 2012.
• pjesme U pogledu 2012.
• pjesme U susret Riječi 2013.
• pjesme Druga riječ je ljubav 2014.
• roman Medaljon 2015.
• audio recital ljubavne poezije uz glazbu (CD) Sretno Valentinovo 2015.
• roman Medaljon, drugo izdanje 2015.
• roman Posljednji 2016.
• pjesme Budna 2017.
• roman Od Franje do Franje 2017.
• roman Posljednji, drugo izdanje 2018.
• roman Od Franje do Franje, drugo izdanje 2018.
• novele Život nema naslova 2018.

NAGRADE I PRIZNANJA:
• Zlatna povelja Matice hrvatske za troknjižje Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, na Glavnoj skupštini 2018.
• Treća nagrada za Međunarodnom susretu književnika „Trojica iz Gradišta“ 2018. za pjesmu Virtuozi naive
• Nagrada Utjecajna hrvatska žena za kulturu 2018. od Mreže hrvatskih žena (Croation Women's Network) pod pokroviteljstvom Predsjednice RH i Državnog ureda za Hrvate izvan RH
• Priznanje za osvojeno drugo mjesto na VIII. večeri domoljubne poezije "Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima 2017.
• Treća nagrada na natječaju Kaštelanske storije u 2017., za priču Jordan Viculin
• Prva nagrada na VII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca u 2017., za priču Samo je želio učiti, za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj o pobijenim franjevcima, za uzrast odrasle
• Prva nagrada "Kula" na manifestaciji "Dani Hercegovačkog ustanka u 2016." za najljepšu domoljubnu pjesmu, pjesma Ovako više ne može i nećemo, pa makar svi izginuli
• Prva nagrada za najljepši književni uradak povodom 25 godina rada Matice hrvatske Čitluk u 2016, pjesma Svoj sam
• Prva nagrada na pjesničkoj manifestaciji "Stjeg slobode", Knin - Pakoštane 2015., za najljepšu domoljubnu pjesmu, pjesma Vojnik u srcu
• Priznanje za osvojeno drugo mjesto na VI. večeri domoljubne poezije "Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima 2015.,
• Druga nagrada "Fra Martin Nedić" za 2015 godinu, za roman Medaljon
• Nagrada na festivalu "Pjesmom protiv zaborava" Vukovarsko-srijemske županije za najbolju domoljubnu pjesmu, 2014.,
• Nagrada Matice hrvatske "Ilija Ladin" u Vitezu, 2013.,
• Nagrada "Najljepše ljubavno pismo" od HP Mostar, 2013.,
• Priznanje Matice hrvatske za najljepšu pjesmu povodom "Dana knjige", 1997.,
• Medalja "Oluja" Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
• Medalja "Ljeto 95" Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
• Spomenica Domovinskog rata, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
• Priznanje za najljepšu pjesma na temu Zaštite okoliša od Opštinske konferencije Mostar, 1987.,



KONTAKT

Anita Martinac
00 387 63 319 843
Kralja Tomislava 4 B, 88000 Mostar
martinac.anita@gmail.com
info@anitamartinac.com
www.anitamartinac.com


https://www.facebook.com/anita.martinac

28.09.2018., petak

KAŠTEL SUĆURAC



- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2018., nedjelja

GRGUROVI HUKOVI 2018.


- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.08.2018., petak

zbogom

Malo je ljudi koje sam upoznala a koji su od prvog trenutka u mojim očima snažni poput planine, srca vrelog i velikog kao sunce, u čijim očima vidite svu mudrost i poštenje, na toplim rukama nose tragove povijesti i još uvijek miluju vrijeme svojom dobrotom, duše koja prašta i razumije, a osmijeha...osmijeha onakvog kada čovjek nauči za svaki dan zahvaliti dragom Bogu. I njegova cijela obitelj, samo jer su dio njega, već su divni ljudi. Malo je takvih, koje zavolite od prvog susreta kao svoje najrođenije, s kojima se osjećate mirno i ugodno s velikim poštovanjem i divljenjem, onako kako bi i trebalo biti kada sjedite uz čovjeka koji je prošavši kroz kalvariju došao do vrha planine, čovjeka koji me nadahnuo da o njemu napišem roman Posljednji. I ne samo da je veliki lik u tom romanu nego ispunja i veliki dio mog srca a tako će ostati zauvijek, jer... dragi Šimune ti si obogatio moj život i živote svih onih koji su čitali roman Posljednji. Ti si sačuvao svjedočanstvo o važnoj hrvatskoj povijesti. Hvala ti na snazi koji si u sve nas ulio i hvala ti na nemjerljivoj ljubavi, kojom si nas podučio, kako čovjek može biti najveći u svojoj poniznosti, u svome praštanju neprijateljima i svome poštenom radu.... Danas mi je njegov sin Ivan javio da je umro... Tužna sam, jako tužna i koliko god bila svjesna da čovjek koji je rođen 1928. tiho se gasi, spokojan i miran, Šimun će za mene vječno biti onaj lik koji se suprotstavio smrti i s jakom vjerom i ljubavlju nastavio dalje. Tamo gdje ideš sada dalje, puno je bolje mjesto i ponovo ćeš biti uz svoje prijatelje, koje si gubio na kalvariji od Blajburga do Pančeva... Dragi Šimune na ovom putu neka te prate svi anđeli, nek trube nebeske pozdrave s počasti, a kao orden ponesi moje veliko HVALA. Počivaj u miru dragi prijatelju a mi živi dužni smo čuvati istinu.


- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2018., četvrtak

interviju

KOMENTARIINTERVJU
Anita Martinac, spisateljica i književnica

Žrtva je žrtva, bez obzira u ime koje ideologije je zločin počinjen
ČET, 23. KOLOVOZ 2018. 10:41

U povodu 23. kolovoza, nadnevka koji se, prema odlukama Vijeća Europe, obilježava kao Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima sugovornika smo našli u Aniti Martinac, predsjednici Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH.


Razgovarao: Željko Ivković

Anita Martinac rođena je 1973. u Mostaru gdje danas živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Gradu na Neretvi. Sudionica je Domovinskog rata te nositeljica Spomenice Domovinskog rata te dviju medalja Ljeto ‘95. i Oluja.

Književni uradci su joj zastupljeni u brojnim međunarodnim i domaćim zbornicima. Često sudjeluje na različitim manifestacijama i književnim susretima.

Članica je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske, udruge Hrvatska žena, Napretka te je predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH. Bavi se humanitarnim i volonterskim radom u kulturnim projektima i djelovanjem kroz razne udruge.

Za sebe kaže da djeluje i radi u skladu s vjerskim, odgojnim, moralnim i zakonskim normama za dobro svog naroda. Svoju ljubav prema umjetnosti pretočila je u korisno društveni rad. Borac je za istinu i zagovornik pravde te nam je bila izvrstan sugovornik na temu totalitarizma te odstranjivanja ostataka autoritarnih sustava iz hrvatskog društva...

Na početku nam recite što je to zapravo totalitarizam?

Kao što to i sama riječ govori totalitarizam je krajnost apsolutističke vladavine, politički sustav koji je na vlast došao i održavao se nasilnim putem, kršeći pri tome temeljna ljudska prava i slobode poznate u današnjim demokratskim sustavima.

Najjednostavnije rečeno, riječ je o političkom sustavu pod kontrolom jednog čovjeka ili jedne skupine koji je na vlast došao zločinom i tako se i održavao. Dakle, to je potpuna suprotnost otvorenom pluralističkom društvu i pravnoj državi.

Zašto je Europska unija donijela odluku da se jedan dan u godini obilježava kao Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima?

Poznato je da čitav moderni svijet pa tako i Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina, jer žrtve koje su još žive ili obitelji žrtava zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznaje njihovih patnji.

Donijeti odluku o obilježavanju jednog takvog dana je najmanja satisfakcija koja se mogla učiniti, te na ovaj način Europski parlament potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kao bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.

Također je poznato da je Europski parlament u svojoj preporuci za obilježavanja ovog spomendana naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji.

U Hrvatskoj se tako obilježava 23. kolovoza, a podsjećam na taj dan 1939. potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kako Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u istočnoj Europi.

U slobodnom svijetu na taj dan organizirani su i prosvjedi pod nazivom Dan crne vrpce s ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina.

Godine 2008. potpisana je izjava većine članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja, koji je potvrđen točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu. U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU-a, država kandidata za EU kao i zemalja povezanih s EU-om, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.

Kao predsjednica udruge Središte Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH, mogu reći da udruga svoje aktivnosti obavlja prema Rezoluciji Vijeća Europe br. 1096 o „Mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima“ od 27. lipnja 1996., Rezoluciji Vijeća Europe br. 1481 o „Neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“ od 25. siječnja 2006., Rezoluciji Europskog parlamenta o „Europskoj savjesti i totalitarizmu“ od 2. travnja 2009., Deklaraciji Hrvatskog sabora o „osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990.“ od 30. lipnja 2006., te Rezolucije Doma naroda Parlamenta Federacije BiH „o osudi totalitarnih režima“ iz 2006.

Želim naglasiti da je ovaj Dan sjećanja, spomendan na desetke milijuna ljudskih žrtava čiji su životi, zbog izopačenih totalitarnih ideologija nacional-socijalizma, fašizma i komunizma te njihovih sumanutih ciljeva, naprasno prekinuti.



Koje su države u tome najviše napredovale? Kako u „demontiranju naslijeđa“ kotiraju Hrvatska kao članica i BiH kao kandidat za EU?

Možemo ocijeniti da je razvoj demokratskog društva najveći čimbenik u osvješćivanju i edukaciji o totalitarnim režimima. I napredak društva, odnosno pozitivan razvoj zemlje doprinosi demontiranju naslijeđa.

Hrvatska kao članica EU-a donijela je niz zakonskih akata, ali po mojoj osobnoj procjeni ipak nedovoljno mjera u rasvjetljivanju prošlosti, jer, nažalost, na javnoj sceni i danas postoje pojedinci i političke skupine koji osuđuju pojedinačna i masovna ubojstva u „u ime rase“ ili „u ime nacije“, ali istovremeno na različite načine pokušavaju minorizirati i opravdati masovna ubojstva počinjena „u ime klase“. Međutim, zločin je zločin, a žrtva je žrtva – bez obzira u ime koje ideologije je zločin počinjen.

Tijekom XX. stoljeća hrvatski narod je osobito platio visoku cijenu svog opstanka. „Zahvaljujući burama i neverama“ kao posljedicama tih ideoloških sukoba, kao i nametnutom nam Domovinskom ratu, hrvatski narod je pretrpio ogromne, izravne ili neizravne, demografske gubitke. Ta pogibelj osobito je bila izražena na prostorima BiH, zbog čega i danas trpimo teške posljedice.

Bez obzira što ne postoji opće nacionalno suglasje o prošlosti, kao što uostalom ne postoji ni o sadašnjosti ili budućnosti, odnos prema žrtvi je opće civilizacijska stečevina iz koje proizlaze i određene javne, znanstvene pa i političke ocjene. Upravo zbog tih općih civilizacijskih vrijednosti, ali i budućnosti, dužni smo sačiniti poimenične popise žrtava totalitarnih sustava, stvarajući tako preduvjete za vraćanje osobnog digniteta žrtvi i ostvarivanja zajamčenog prava na „posljednji počinak“.

Najviše je po ovom pitanju napravila Njemačka, koja je lustrirala kompletan represivni aparat nekadašnje Istočne Njemačke. Iznimno puno je napravila i Poljska, kao i baltičke države, te Mađarska. S druge strane, za Albaniju, Bugarsku, dijelom Rumunjsku, te države nastale raspadom Jugoslavije to se ne može kazati.

Bosna i Hercegovina, odnosno vladajuće strukture u zajedničkom cilju moraju donijeti, i provoditi, niz pravnih akata i mjera koje su nužne ka okretanju budućnosti. Upravo onako kako to traži Europska unija.

Recite nam spadaju li imena ulica i trgova u odluku o „demontiranju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima“? Primjećujete li razliku između gradova i naseljenih mjesta tamo gdje žive Hrvati, Bošnjaci ili Srbi? Kakva je razlika između gradova u Hrvatskoj i BiH?

Kultura sjećanja zaprljana je s predugom vladavinom komunističkog totalitarnog režima i ukorijenjenog straha koji je i danas lako uočiti u pojedinim područjima gdje su se dogodili veliki zločini. Također, režirana povijest nametnuta generacijama stvara otpor i to neznanje, odnosno nepoznavanje istine, osnovni je problem zašto je dugotrajan proces demontiranja naslijeđa. Neophodno je suočavanje s prošlosti kakva god da je ona teška jer ignoriranje i potiskivanje problema neće donijeti rješenje. Naprotiv, problem što se više odgađa postaje veći, što se može uočiti u brojnim manipulacijama kroz medije onih interesnih skupina kojima odgovora nestabilnost na ovom području.

Ne vidim razloga da se zadrže nazivi ulica i trgova koji nose imena zločinca kao npr. Josip Broz Tito koji je, sudeći prema navodima inozemnih izvora, odgovoran za smrt više od 570 tisuća ljudi. O njemu kao veleubojici pisali su ugledni američki sveučilišni profesori, britanski i njemački povjesničari, te je svrstan među deset najvećih zločinaca XX. stoljeća. A danas još uvijek imati naziv po njemu je apsurd i sramota za svaku instituciju i obitelj koja živi i djeluje u istoj ulici. Često se može vidjeti također začuđenost turista kada vide kako takvi nazivi još uvijek postoje. Na neki način njeguje se kult idolopoklonstva totalitarnom režimu koji iluzionistički manipulira i koketira sa sadašnjicom.

Takvih je primjera još mnogo, ali ne samo da su ostali nepromijenjeni nazivi iz prošlosti, nego su se dali novi nazivi nedostojni i neprimjereni prema djelima, odnosno zlodjelima imenovanih. Prijedlozi naziva ulica se moraju kvalitetno obrazložiti, a odluke o nazivima donositi odgovorno. Prespori smo u reformama, neodlučni i nesigurni u odlukama, a da bismo bili smioniji i donosili pravovaljane odluke moramo se i potruditi i biti bolji poznavatelji povijesti.

Famozni Lex Perković je na neki način, razotkrio pravu anatomiju političke moći u Hrvatskoj. Je li nam lustracija potrebna danas više nego prije?

Je li dovoljan jedan slučaj da razotkrije zaostavštine komunizma, postoji li ta politička moć ili je samo prividno jedan slučaj tek otvorio pandorinu kutiju pokazat će vrijeme.

Naravno, značajno je procesuiranje svakog ovakvog primjera u cilju rasvjetljavanja istine o djelovanju jednog totalitarnog sustava koji je primjenjivao velikodržavni terorizam u borbi protiv svojih građana.

Međutim, lustracija je danas izmanipuliran pojam i treba prije svega razmisliti o krajnjem cilju koji se želi ili ne želi postići lustracijom.

Lustracija nije sječa glava. Lustracija je rasvjetljivanje, a do rasvjetljivanja procesa se dolazi otvaranjem i danas zatvorenih i skrivenih arhiva i njihovim znanstvenim izučavanjem. Tek kad to učinimo, moći ćemo kazati da smo otvorili proces lustracije. A sam proces će dugo trajati...

Primjera radi, temeljem Sporazuma o sukcesiji današnja Republika Hrvatska ima pravo na arhiv NDH. Međutim, njega danas drži Vojska Srbije. Isto tako, sve pravne slijednice bivše države imaju pravo na preslike dokumenata svih saveznih organa, uključujući i one KOS-a JNA, SSUP-a i SDS-a, te Saveznog sekretarijata za vanjske poslove te originalnu dokumentaciju svih nekadašnjih republičkih institucija. Međutim, većina toga je još u Beogradu i predmet je mnogih manipulacija. Stoga, uopće ne vidim kako do realiziranja potpisanog uopće krenuti u proces lustracija (rasvjetljavanja činjenica).

Članica ste Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske, udruge Hrvatska žena, Napretka, a i predsjednica ste Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH... Recite nam u čemu se sastoji vaš rad, susrećete li se s problemima, kakav je odziv običnih ljudi na ovu temu?

Kroz svoj spisateljski rad posvetila sam se temama koje su bile zapostavljene, ili možda je bolje reći teme koje je totalitarni režim režirao i usađivao u svijet suprotnim od povijesnih činjenica i stvarne istine u cilju provođenja svojih ciljeva. S jakom željom za rasvjetljivanjem istine i skidanja sa svijesti naroda nametnutog straha, sramote ili bilo koje posljedice totalitarnog režima, pisala sam prema istinitim događanjima nakon dugogodišnjeg istraživanja. Što sam više ulazila u problematiku, tako se opseg posla povećavao te me na neki način zaduživao da djelujem i više i šire. Smatram da je dužnost svakog književnika da svojim pisanjem svjedoči vrijeme u kojem jesmo, a također ne smije umanjiti odgovornost ni prema prošlosti ni prema budućnosti.


- 23:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.08.2018., nedjelja

Krivodol 2018.



- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2018., petak

VEČER DUHOVNE POEZIJE U PERUŠIĆU 2018, druženje slijedećeg dana




- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.07.2018., ponedjeljak

SUSRETI POD HRASTOM 2018.



Ovogodišnja književno-glazbena manifestacija „Susreti pod hrastom“ u cijelosti je bila posvećena liku i djelu fra Šimuna Šite Ćorića. Manifestaciju su organizirali Župni ured sv. Stjepana Prvomučenika – Čerin, Ogranka Matice hrvatske Čitluk i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, a poseban gost manifestacije bio je Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Program manifestacije započeo je sinoć pozdravnim riječima Andrije Stojića, predsjednika OMH u Čitluku, fra Tihomira Bazine, župnika župe sv. Stjepana Prvomučenika – Čerin i Ivana Sivrića, predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Stojić, Bazina i Sivrić srdačno su pozdravili sve nazočne, a posebno su istaknuli: Đuru Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, Gorana Crnkovića, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Rijeci i članove obitelji Ćorić.

Nakon uvodnih pozdrava organizatori su u kratkim crtama nazočne podsjetili na tijek manifestacije, koja je prvi put održana 2005. godine i istaknuli njezin značaj, nakon čega je o liku i djelu fra Šimuna Šite Ćorića biranim riječima govorio Đuro Vidmarović.

– Okupio nas je ovdje naš veliki književnik fra Šimun Šito Ćorić. Žao mi je što zbog obveza nije među nama, ali sa nama je njegovo književno djelo. Naš slavljenik pripada onom istaknutom sloju franjevačkih intelektualaca koji su svoju nadarenost stavili na raspolaganje svome narodu a fra Šito je k tome od Boga dobio nekoliko darova koji su komplementarni s njegovim književnim talentom. Ogledao se u mnogim književnim žanrovima, ali pored toga i kao glazbenik koji svoje stihove sam uglazbljuje i sam izvodi. Fra Šito se istaknuo i kao društveni djelatnik, ne zaboravimo da je pod njegovim predsjedavanjem Hrvatski svjetski kongres postao savjetodavno tijelo UN-a – kazao je Vidmarović dodajući da je fra Šimun Šito Ćorić uz sve navedeno i redoviti sveučilišni profesor i cijenjeni stručnjak na području psihologije.

Ističući kako fra Šimun Šito Čorim ima respektabilan književni opus, Vidmarović je posebno istaknuo fra Šitine antologije „45 hrvatskih emigrantskih pisaca“ i „60 hrvatskih emigrantskih pisaca“, te kazao kako mu je osobno jako draga knjiga Ćorićevih putopisa „Granice su da se prijeđu“.

– Hrvatska književnost je jedinstvena. Hrvatski kulturni prostor nisu samo Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina, kao matične države hrvatskog naroda, nego i one zemlje u kojima žive Hrvati, gdje stvaraju književna djela – poručio je predsjednik Društva hrvatskih književnika i kazao nekoliko riječi o suradnji Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, te naglasio:

– Mi kao književnici moramo se boriti protiv degradacije hrvatskog jezika. Ono što se s njim dešava na službenoj razini je katastrofa. Polagano to ulazi u književnost, dešava se urušavanje hrvatskoga jezika što se ranije nije dešavalo… Književnici su dužni to zaustaviti, a fra Šimun Šito Ćorić je jedan od svijetlih primjera jer kad čitate njegova djela, svakako ćete primijetiti lijep, gibak, bogat, melodiozan hrvatski jezik kojim se on služi. Radi se o jednom izuzetnom čovjeku, izuzetnom intelektualcu, pomalo renesansnoj osobi koja sjedinjuje i znanost i kulturu kakvih Hrvatska ima malo.

Nakon izlaganja Đure Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika, književno-glazbena manifestacija nastavljena je nastupom pjesnika: Ivana Bakvića, Ivana Sivrića, Vlatka Majića, Mate Grbavca, Joze Jakiše, Ljube Krmeka, fra Miljenka Miće Stojića, Srećka Marijanovića, Snježane Lovrić, Anđe Luburić i Anite Martinac, koja je također bila i moderatorica sinoćnjeg programa u kojem je nastupio i Mladen Mandžo, mladi glazbenik iz Osnovne glazbene škole Brotnjo.

Prije početka „Susreta pod hrastom“ misu zahvalnicu u čerinskoj župnoj crkvi predvodio je fra Miljenko Mića Stojić, a nakon nastupa pjesnika, prijateljsko druženje sudionika manifestacije nastavljeno je u Podrumima Andrija, gdje je obitelj Ćorić lijepo ugostila sudionike manifestacije posvećene liku i djelu ovogodišnjeg dobitnika Nagrade za životno djelo Općine Čitluk.

Ovom prilikom, Miroslav Ćorić upoznao je svoje goste s načinom proizvodnje vina u Podrumima Andrija, te ih poveo u razgledavanje različitih proizvodnih dijelova ove uspješne vinarije.


- 23:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.07.2018., nedjelja

KORITA, BOSANSKO GRAHOVO

Dobro došli na VII. Pjesničko sijelo u čast Don Juraja Gospodnetića 20.srpnja(petak) s početkom u 19:30 u selu Korita općina Bosansko Grahovo .
****************************
Don (Đorđo) Juraj Gospodnetić rođen je 09. 01. 1910.god. u Postirima. Zaređen je za svećenika u Zagrebu 26. 06. 1938., a u rodnom mjestu služio je mladu misu na blagdan Gospe Karmelske 16. 07. 1938. Inkardiniran je banjalučkoj biskupiji kao župnik Bosanskog Grahova , mučen je i ubijen „in odium fidei“ koncem srpnja 1941.


- 23:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2018., nedjelja

Sažetak osamnaestog susreta HIL-a od 4. do 8. srpnja 2018.


- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.06.2018., nedjelja

RIJEKA, OPATIJA, TRSAT ....


- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2018., subota

ZLATNA POVELJA MATICE HRVATSKE

Zlatna povelja dodjeljena za troknjizje Medaljon, Posljednji I Od Franje do Franje sa nakladnicima Ogranak Matice hrvatske u Čitluku I Vinkovcima. Ponosna I zahvalna.



- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2018., ponedjeljak

Vidoška pjesnička noć, 2018.






- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.05.2018., nedjelja

JUŽNOSLAVENSKO PITANJE

Knjiga “Južnoslavensko pitanje” Ive Pilara napisana prije više od sto godina, svoju važnost nije izgubila ni danas, jer poruke koje nosi kao da su napisane jučer poslijepodne. Smatra se da je ovo jedna od tri najvažnije hrvatske knjige u 20. stoljeću, ali obzirom na doček ona je bila jedna od najnesretnijih i najodsutnijih, a tako prijeko potrebnih i današnjoj politici. Vrijeme je dokazalo i nepobitno potvrdilo istinitost Pilarovih tvrdnji, te je učinilo suvremenijom nego je ikada bila. Te se može s pravom reči da je ova knjiga udžbeničke vrijednosti.

U HKD Herceg Stjepan Kosača u Mostaru predstavljeno je pretiskano izdanje hrvatskoga prijevoda knjige publicista i političara Ive Pilara “Južnoslavensko pitanje”. Knjiga je predstavljena u organizaciji Odjela za Drugi svjetski rat i domovinski rat HNS-a i Središta hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH. O knjizi su govorili predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima doc.dr.sc. Dražen Švegelj, profesorica sa Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru dr.sc. Ivona Šego Marić, aktivni član OMH u Vinkovcima Hrvoje Janković, a program je moderirala predsjednica Središta Hrvatsko svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH Anita Martinac.

Knjiga je prvi put objavljena je u Beču 1918. godine, a na hrvatski jezik preveo ju je Fedor Pucek. Kritika je upozorila na određene nedostatke u prijevodima pa se u novom tisućljeću krenulo s ambicioznijim pothvatom kritičkoga izdanja sabranih djela. Novo izdanje objavio je Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima u 2017.

Ivo Pilar rođen je 1874. u Zagrebu, a preminuo pod sumnjivim okolnostima 1933. Bio je pravnik i ekonomist. Živio je u BiH, a od 1920. do smrti u Zagrebu. Do jeseni 1918. zalagao se za održanje Habsburške Monarhije, ali pod uvjetom da se u državno-političkom i nacionalno-političkom smislu reformira kao trijalistička monarhija s Hrvatskom kao trećom jedinicom. U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji politički je bio progonjen. Najvažnija su mu djela: “Secesija”, “Recepcija Općeg austrijskog građanskog zakonika u BiH”, “Die südslawische Frage und der Weltkrieg” napisana pod pseudonimom L. v. Südland), te “Borba za vrijednost svoga ‘ja'”.


- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2018., petak

N A J A V A - P O Z I V

Jedna od najvažnijihh knjiga dvadesetog stoljeća kapitalna knjiga dr. Ive Pilara - Južnoslavensko pitanje, objavljena prvi put na njemačkom jeziku 1917. u Zagrebu na Hrvatskom jeziku 1944., drugo izdanje 1990. a ovo novo izdanje iz 2017. predstavlja se prvi put u Mostaru. Knjiga je prave udžbeničke vrijednosti u najpozitivnijem smislu te riječi, i oni koji su imali sreću da su svoja prva temeljita znanja o tome, i o hrvatsko-srpskim odnosima uopće tijekom zadnjih 140-150 godina, crpili iz nje, i svoju orijentaciju temeljili na spoznajama koje im je ona pružila, bili su pošteđeni mnogih zabluda i lutanja, na koje su bili osuđeni oni drugi, kojima su misli i uvjerenja formirali pisci jugoslavensko-srbofilske orijentacije, koji su u prvoj, kraljevskoj Jugoslaviji bili protežirani a u drugoj, titovsko-komunističkoj, čak i jedino mogući. Uz izuzetne goste iz Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima i Hrvatske matice iseljenika podružnica Vukovar i predstavljače mislim da će ovo biti odlična večer. Ovu prigodu ne propustite.


- 22:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

IMOTSKI


- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2018., nedjelja

HRVATSKI SVJETSKI KONGRES, SREDIŠNJI ODBOR 2018.

Hrvati sa svih kontinenata a svi s istom ljubavlju ... Središnji odbor Hrvatskog svjetskog kongresa. (fotografije iz Hrvatske matice iseljenika, iz Bleiburga, uz grob Predsjednika Franje Tuđmana) Bila mi je čast. Hvala.

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.05.2018., srijeda

TULUM SLOVA



Kopirati Šesti Tulum slova nazvan ''Doći će vrijeme'' održat će se u srijedu, 9. svibnja 2018., u 20 sati u širokobriješkoj Narodnoj knjižnici, a bit će posvećen zavičajnoj i domoljubnoj književnosti. Mirela Lovrić, Lovro Kožul, Anđelka Hrkać, Anđelko Mikulić, Ilija Soldo, Željka Šaravanja, Andrija Zeljko, Anica Zovko, Marinko Karačić, Mirna Aleksić, Ljubo Kovač, Anamarija Skoko, Maja Mikulić, Ana Mikulić, Ana Kraljević, fra Dane Karačić, Silvija Kraljević, Srećko Slišković, Ivana Rezić-Slišković, Jerko Ivanković, Karlo Vukoja, Anita Martinac, č.s. Zorica Jurilj, Miro Naletilić i Marija Ćeškić recitirat će stihove najznačajnijih zavičajnih književnika od Antuna Branka Šimića, preko fra Janka Bubala, fra Lucijana Kordića, Ilije Jakovljevića, Ilije Kozića (Ladina), Nikole Martića,Veselka Koromana, Petra Gudelja, Anđelka Vuletića, Andrije Vučemila, Stojana Vučićevića, Vinka Grubišića, Krešimira Šege, Mile Pešorde, Mije Tokića, Ante Kraljevića, Mire Petrovića, Ivana Tolja, Ljube Đikić, Mile Stojića do Dragana Šimovića, Miljenke Koštro i Anite Martinac. Voditelj programa bit će Ivan Kraljević, a u glazbenom dijelu nastupit će Lucija Zovko. Interpretatore će na gitari pratiti Kristian Novak.
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.04.2018., četvrtak

19.4.2018 najava




- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.04.2018., srijeda

u gostima kod NAŠA TV

https://www.youtube.com/watch?v=XsTaABK2Rzk&feature=youtu.be&fbclid=IwAR1UC8IURjeFWyskhs5JziQLEykjj_nFm-_EyW5KcYVnD3q0jf_AuTnoSlM
- 21:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.04.2018., ponedjeljak

Anita Martinac predstavila svoje povijesne romane na Mostarskom sajmu

U izdvojenom kulturnom programu i u organizaciji Mostarskog sajma danas je održano predstavljanje tri romana književnice Anite Martinac u paviljonu 2.
Roman Od Franje do Franje je još jedna uspješnica plodonosne i priznate mostarske književnice koja je ovim romanom s ranija dva Medaljon i Posljednji zaokružila troknjižje o prešućivanim povijesnim temama. Uz autoricu Anitu Martinac romane su predstavili književnici Antun Lučić i Miljenko Stojić.
Program je vodila Matea Ana Pavlović.

- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MINISTAR SOLDO PRIMIO U POSJET SPISATELJICU ANITU MARTINAC

Oliver Soldo, ministar za pitanja branitelja Hercegovačko-neretvanske županije danas je primio u posjetu Anitu Martinac spisateljicu i književnicu iz Mostara. Riječ je o autorici koja je svojim djelima probudila javnost pišući o netaknutim temama iz prošlosti.

Govoreći o svojim djelima autorica je istaknula kako su svi romani pisani nakon dugogodišnjih istraživanja i na temelju živih svjedočanstava preživjelih svjedoka, te da na taj način kroz svoje romane nastoji, pišući o sudbinama stvarnih likova, oslikati nedaće hrvatskog naroda u Hercegovini i Hrvatskoj još od austrougarskih vremena pa do vremena Domovinskog rata.

Ministar Soldo uputio je čestitku autorici na hrabrosti i odvažnosti, te prije svega na ljubavi i uloženom trudu u svoja djela koja govore o važnom periodu povijesti hrvatskog naroda. Budući je i sama sudionica Domovinskog rata i nositeljica Spomenice Domovinskog rata i medalja Ljeto 95 i Oluja, ministar Soldo poručio je kako će Ministarstvo nastaviti pružati podršku autorici u daljnjem stvaranju književnih djela koja progovaraju o mračnim temama prošlosti ali i obogaćuju kulturnu riznicu Hercegovine.

Ministar je također iskoristio prigodu autorici uputiti čestitku na prijemu priznanja „Utjecajne hrvatske žene za 2018. godinu“ koja se dodjeljuje u organizaciji Mreže hrvatskih žena za utjecaj na sva područja života, a koja joj je dodijeljena za utjecaj na području kulture i umjetnosti.

Inače autorica je do sada objavila zbirke poezije „Krvavi brig“, „Ljubim te pjesmama“, „U pogledu“, „U susret riječi“, „Druga riječ je ljubav“ i „Budna“, te romane „Medaljon“, „Posljednji“ te roman „Od Franje do Franje“ koji uz prethodna dva čini povijesnu trilogiju.


- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nagrada UTJECAJNA HRVATSKA ŽENA 2018.


- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.04.2018., nedjelja

Iz pera Miljenka Stojića

Crtice uz romane Anite Martinac

Bjelina lista papira pred nama skroz je zahtjevan trenutak. Možemo ga ispisati ovakvim i onakvim sadržajem. Ovisit će to od toga što nosimo u sebi. Znala su to dobro gibanja kroz protekla vremena pa su nam pokušala podvaliti priču da nije važno što taj sadržaj predstavlja, važno je da smo to izrazili umješno. Kasnije je i to prestalo biti važno. Na pozornici je ostala samo anarhija. I time su ta gibanja došla na svoje. Ispražnjeni smo duhovno, može se nama manipulirati do mile volje.

Za razliku od svega ovoga Anita Martinac ide skroz drugim putem. Slušala je u svojoj sredini određene priče, osjetila da je to njezina povijest i onda ju je pokušala iznijeti na svjetlo dana. Tako su sada, uz ostalo, pred nama tri romana. Književna kritika, koja nije podlegla sirenskom zovu njihove suvremenosti, rekla je da su uspješni, dapače odlični. Ako Bog dadne, spisateljica će svoj rad nastaviti, pa će ovakve ocjene biti izbrušenije i teže će se usuditi napadati ih.

Krenimo mi sada kratko redom.

Medaljon

Škripari. Humska zemlja dobro zna o čemu se radi, ostali ih poznaju kao križare, kamišare ili odmetničku bandu. Neopredijeljenih gotova da i nema, dan danas, nakon mnogo desetljeća. Još peku suze ucviljenih, još se pristalice jugokomunizma pjene. Ipak, književnih djela o ovoj epskoj tematici jednostavno gotovo da nema. Za vrijeme jugokomunizma govorili su uglavnom o njima novinarski ili u naporu njihove paradigme reinterpretacije povijesti, za vrijeme, nazovimo, demokracije još se uglavnom čeka na konačnu ocjenu tih revolucionarnih skupina pa da se onda, vjerojatno, krene u umjetničko stvaranje. Anita Martinac ništa ne čeka, ali ništa i ne prejudicira. Ona samo iznosi na vidjelo kako je sve doživio puk, onaj koji je to nosio na svojim plećima. Čitajući roman spoznat ćemo da mu nije bilo nimalo lako.

Kad se sve pročita, u zraku ostaje lebdjeti pitanje je li ishod vrijedio svih podnesenih patnji? Bilo je ubijenih, bilo je pustih tamničkih godina. Čini mi se da nema smisla na to odgovarati. Treba samo zahvaliti onima koji su u to vrijeme krvavo nosili našu baklju slobode. Sjatili su se sa svih strana da je utrnu. Mnogi od škripara jednostavno nisu imali izbora, kao što ga ni Kenić, glavni lik, nije imao. Njih novonastala država sa svojim jugokomunistima jednostavno nije voljela. Takvi nisu samo nastojali pobijediti protivnika, oni su ga nastojali pod svaku cijenu i tjelesno uništiti. Zbog toga su kao bijesni psi klali sve oko sebe. Prisjetimo se samo Hude jame, da o drugim mnogobrojnim stratištima ne govorimo. Pritom su uvjeravali narod da to čine za njegovo dobro. A on je znao što je po srijedi. »Svirepo ubojstvo Mande, Franje i Jure zauvijek je zatvorilo vrata komunizmu u Gorancima. Mještani su tada uvidjeli da ideologija komunizma jede ljude, pa makar bili i nevini.« (str. 131.)

Jugokomunistički progonitelji nisu, dakle, štedjeli ni jatake škripara, ni one koji su samo slučajno došli s njima u doticaj, ni one koji... Bila je dovoljna tek sitnica da progonitelji uzviknu »U ime naroda« i naprave zločin. Odigralo se tako i sa spomenutom Mandom. Nije ih zanimalo što je imala djecu, što je jedno još dojila. Dok su se teatralno spremali da je ubiju zajedno s drugima, ona ih je preduhitrila. »A'mete, pucaj, šta čekaš«. (str. 129.) Iznenadila je krvnike i pokvarila im predstavu. Ova rečenica kao da daje odgovore na mnoga pitanja, kako prije tako i danas. Ima onih koji se ne daju okovati, ima onih koji sanjaju slobodu.

Iako književnost, pogotovo današnja, ne trpi realnost u opisivanju, ovdje je ona dobro došla. Sve ono o čemu se govori istina je, umjetnička imaginacija poslužila je samo u oblikovanju nekih vezivih podrobnosti kako bi sve bilo čitljivo. Da to nije tako, teško bismo prihvatili ovaj roman i dopustili mu da nam uputi određene poruke. Tu jednostavno dotičemo zlo svojim rukama, ne vjerujući samima sebi da takve stvari mogu biti istina. Nažalost dogodi se spomenuto i produži se sve do naših dana. Spisateljica iz obzirnosti ne navodi prezimena zlikovaca, iako je svima jasno o kome se radi. Ona time želi reći da njihova djeca nisu kriva za ono što su im očevi radili. Međutim, suprotna strana itekako navodi sve što zna ili što je izmislila o roditeljima, pa i djeci, onih koje je progonila. Bilo bi zanimljivo razmotriti što su u životu, i kako, postigla djeca zlikovaca iz romana. Iznenadili bismo se spoznatim i shvatili da nije važno zaboraviti, važno je se pokajati. Tek na tome djeca škripara i djeca progonitelja mogu nastaviti graditi zajednički život.


Posljednji

Radnja i ovoga romana je stvarna, baš poput one iz Anitina prethodnog romana »Medaljon«. Veliki rat prelama se preko leđa jednog malog mjesta i njegova pučanstva. Nije njima ni do čega posebnog, samo da mogu živjeti i biti svoji na svome. Ali stvarnost ne da mira. Netko je zakuhao ratne strahote i one se doselile sve do mirnih Goranaca. Već su na vrata pokucali i jugokomunisti, iako se svatko nadao da ih nikada ne će vidjeti. Gazili su nesmiljeno nedaleki Široki Brijeg i obližnja mjestašca. Kasnije se tek saznalo da su za tih nekoliko dana napravili 330 što većih, što manjih stratišta i grobišta. Dečki s Goranaca otišli su na put ne znajući što će im biti s roditeljima, a još manje što će biti s njima. Zgusla se povijest, zgusli se osobni životi.

Vrlo brzo ćemo primijetiti da u središtu radnje nisu neki glavni junaci, već zapravo sama ta radnja. Muka se nadvila nad vjerujući hrvatski narod. Stoljećima nije imao države, pa ju je dobio i onda su se počele događati teške stvari. Nasrnuli su na nju s raznih strana. Ona se branila kako je znala i mogla. Sudarili se snovi i stvarnost. Tko je jači? Možemo i trebamo tu nit slijediti kroz čitav ovaj roman. Ona nam zapravo objašnjava što je progonjene održavalo kad se na njih sručilo ratno zlo.

Ma nema Boga, džaba se molite budale, vikali su sprovoditelji sprovođenima kad su upravljali nebu svoje molitve da im Bog kišom navlaži ispaćena tijela. Bila je to skupina Hrvata pristigla u četveroredima do Šida i određena tko zna za kamo, najvjerojatnije i za likvidaciju. Sve je počelo na povlačenju prema bajkovitom Zapadu. Izgubljen rat, snovi o spasu, razoružavanje na Bleiburgu i njegovoj okolici te Križni put. Samo njihove skupine bilo je 25.000 duša na polasku iz Maribora. A sada? Žudjeli su tek kap vode i ništa više. Preko sunčanog neba približavao se gusti crni kišni oblak. Zastao je baš nad njihovim kopom, kamo su ih stjerali kao stoku, i okupao ih do gole kože. Uživali su u okusu vode, u skidanju nesnosne prljavštine sa sebe. Obavivši posao oblak je iščezao ne polivši kišom okolno područje. Vratilo se sunce i osušilo ih. Zbunjeni jugokomunistički sprovoditelji prestali su ih tući i ubijati. Patnici su znali tko je pravi gospodar ljudske sudbine.

Spisateljičino pero očito u svemu ne vodi mržnja, iako opisuje zločine nad kojima nam se ledi krv u žilama. Ne razglaba što je u pozadini postupaka onih koji sprovode na prijevaru izručene Hrvate njihovoj milosti ili nemilosti. Sami zaključujemo da dotičnima njihovi roditelji i bližnji nisu govorili ono što su njihovi govorili Šimunu i njegovim kolegama. Da jesu, sve bi se odvilo drukčije, ne bi pobjednici bili surovi te tako uništavali i sebe i druge. Šteta! Pa ako i mislimo da nema Boga, ima onoga čovjeka kraj nas. No, jugokomunistima to ništa nije značilo. Navodnu izočnost Boga shvatili su kao poziv prepustiti se svojim strastima, samo trebaš paziti da to bude u skladu s bogovima koji su zasjeli na Božje mjesto. Oni su bili baš nezgodni. S Bogom bi bilo lakše izići na kraj. Takve su ih misli vodile sve do devedesetih godina prošloga stoljeća, do našega pobjedonosnoga Domovinskog rata.


Od Franje do Franje

Svaki kraj, pa tako i Hercegovina, posjeduje priču o svojoj ljepoti. Međutim, tek kroz ovaj roman tuđinac, pa i domaći, može zaviriti u predjele hercegovačke duše ili početi shvaćati zbog čega je ljepota tako lijepa. Iznjedrila ju je patnja, kroz duga stoljeća i desetljeća. Ovdje je prikazana samo ona od cara Franje Josipa do predsjednika dr. Tuđmana.

Nositelj radnje je majka Anica Škrobo, ali zapravo tipična hrvatska majka s obje strane granice ozemlja gdje obitava hrvatski narod. Život ju je bacao s obje te strane, dok je ona uvijek ostajala ono što je bila, nježna i ponosita majka koja zna što je vjera i domovina, što znači žrtvovati se za njih. Drugi svjetski rat pozobao joj je trojicu sinova, od kojih je najpoznatiji Vinko, škripar. Sa svojim prijateljima dugo je odolijevao jugokomunistima, a oni su i zbog toga nemilosrdno proganjali i ubijali hrvatski puk, naročito škriparske obitelji. No, svanuo je Domovinski rat, svanula je sloboda Anici i drugim hrvatskim majkama.

Ispripovjedila nam je sve ovo Anita Martinac jasnim i prepoznatljivim stilom dokazanim u uspješnicama »Medaljon« i »Posljednji«. Jugokomunizam je lomio hrvatski puk, dok je on ostajao svoj. Pritom je čuvao i svoj jezik, što autorica vješto rabi u romanu dodajući svemu i neke svoje riječi iskovane u tom duhu. Zbog svega djelo se čita u jednom dahu i ponosno izaziva hrvatsku književnost da se više posveti ovakvim temama.


Epilog

Lako se da primijetiti da je tema ovih romana vrlo zahvalna. Može se napisati bezbroj romana, priča, pjesama..., uroniti u dušu svoga naroda. Međutim, vidimo da s druge strane nema tako umjetnika koji na njoj rade. Oni jugokomunistički rekli su svoje, povijest ih je pregazila, ali ovi drugi nikako da se probude. Očito je još prevelik strah u njima, kao i želja za karijerom. Ne valja prerano kukuriknuti ili kako vole reći, ostavimo prošlost i okrenimo se budućnosti. Ne odgovaraju kako će biti te budućnosti bez jasnog sagledavanja prošlosti. Zbog toga je Anita Martinac, uz prethodno izrečene ocjene, odlično obavila posao i na ovom polju. Neka joj Bog samo dadne dovoljno ustrajnosti!

Miljenko Stojić

Predstavljanje, Mostar, 13. travnja 2018.
- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #


Pohvalu i osvojeno treće mjesto na I. Međunarodnom književnom natječaju "Trojica iz Gradišta" za pjesmu

VIRTUOZI NAIVE
(u spomen pjesnicima Mati Mandiću, Pavlu Varnici i Antunu Jovanovcu)

budim čežnju za proljećem
brišem inje mrzlim rukama
dok pogled ravnicom prostirem
tražeći Trojicu iz Gradišta
u isto vrijeme latiše se pera
tih dugih zimskih noći
il ranog proljeća
i jeseni
dok čekali su buđenje zemlje, ko svi orači
sebedarjem sijući Božje dare za bokce svoje
umjesto plugom, srcem zaorali su crnicu
pod velom mraza u dubini brazde
dok cvile vjetrovi i ruju nutrinu
kriknuše stihom vapaj svog naroda
po pustom polju prošlost prevrće kosti
ne, oni ne srljaju slijepi čuvajući oganj istinite
dok oci naši zarili su ruke u zemlju
jer budućnost ne raste u korovu
Ko što su nekad godine gladi o obilju snivale
ravnicom našom sada tišina pustoši
dok hrašće ovija zrelu pjesmu
svevremenskih virtuoza naive
- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2018., subota

SUDJELOVANJE U PREDSTAVLJANJU ZBORNIKA ŠIROKOBRIJEŠKIH PJESNIKA "NEKE JE PJESME NAJBOLJE ODŠUTJETI" 27.VELJAČE 2018.


- 19:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.02.2018., petak

U ČAPLJINI PREDSTAVLJEN ROMAN OD FRANJE DO FRANJE


- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAJAVA


- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Večer ljubavne poezije

13.02.2018., utorak

NAJAVA ... lagali su da ljubav prolazi


- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

predstavljanje knjige Hrvatske novinarske tragedije s autorom Tihomirom Dujmovićem i glumcem Vinkom Kraljevićem


- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

predstavljanje knjige Admiralovi zapisi u Mostaru, s Davorom Domazetom Lošom


- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2018., nedjelja

siječanj 2018 BEČ


- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.-28.1.2018. Mađarska

JANTARSKI PUT BAŠTINE

Pišući dajem komad duše uz bezgraničnu ljubav, te u tom sebedarju postajem bogata jer za uzvrat kroz pisanu riječ i gostovanjima u novim mjestima i krajevima upoznajem divne ljude i prekrasne domaćine. Tako svaki put posijem sjeme svoga srca na novo mjesto i poželim da posijani susreti povezanosti rastu dok god imam dara i srca za stvaranje.

Ali ono što sam doživjela u Mađarskoj, kod naših dragih gradišćanskih Hrvata više je nego susret. Mogu to nazvati i otkrićem ili spoznajom, ali u svakom slučaju obogatili su moj život, proširili vidike i posramili mnoge koji o ovim divnim čuvarima kulturne baštine ništa ili premalo znaju.

Godina je tek počela, a meni kao da je u naručje dala pet stoljeća, baš koliko Hrvati na ovom području Mađarske čuvaju svoj jezik, tradiciju i kulturu. Takav dar dobila sam od domaćina gospodina Franje Pajrića koji mi je pomogao rekonstruirati dijelove povijesti i pronaći one crne rupe koje su povijesni prevrtljivci režirali u osobne interese. Njegova energija prštala je i utrkivala se s vremenom jer smo u kratko htjeli dotaći se svega važnog, svega vrijednoga, svega značajnoga, a toga svega je doista mnogo. I ostala sam zatečenakako sam malo znala o baštinicima jedne od najstariji europskih kultura, o sličnostima i povezanostima u hrvatskom i mađarskom jeziku, o lažnoj slici koju je uokvirio Beč, pohodima kroz Panoniju, meridijanima i paralelama koji ne samo da povezuju svetište u Sinju i Koljnofu, nego i Kiseljak dovode ravno u najnoviju ulicu Koljnofa, kao i o svim drugim nazivi mjesta koji imaju svoju priču jer svaki naziv ima i svoju formu značenja funkcionalnosti.

Poželjeh prastarim klinastim pismom, koje mi je divno prezentirao gospodin Franjo Pajrić,pismom mnogo starijim od glagoljice, napisati da sam beskrajno zahvalna na prilici mog posjeta Koljnofu, Petrovom selu, Šopranu i drugim mjestima i selima u kojima žive Hrvati u Mađarskoj. Dvojezične ploče probudile su mi želju za učenjem mađarskog jezika iz samog poštovanja prema uređenosti društva i suživotu brojnih naroda koji ovdje žive.

Na dvojezičnoj ploči Koljnof iznad piše Kopháza, kao što i na nedalekog grada Šoprona piše mađarski Sopron, meni dolaskom nije odavalo mnogo ali nakon obilaska, otvaranja škrinja i riznica blaga koji čuvaju u svojim širokim ulicama i širokim srcima, koji me neodoljivo podsjećaju na Slavoniju, okitila sam se prekrasnim biserima onoga iskonskog blaga, kojeg najbolje čuvaju baš oni svjesni kako iščezava. Otud naziv Memorijalni hrvatski kulturni centar kako zovu novoizgrađeni kompleks gdje smo se smjestili jer kako je objasnio domaćin „Jednom kada nas i nebude neka ostane trajni spomen da su tu živjeli Hrvati“. Te riječi urezaše mi se u srce poput rezbarije na drvenim poklopcima vinskih bačvi a na kojim su oslikane povjesnice i poveznice s matičnom domovinom smještene u muzejskoj kućici unutar kompleksa. Prvo što sam pomislila što mogu ja učiniti da to jednom skoro ne dođe, kako da sačuvamo kulturnu baštinu koju časte kroz svoja kulturno umjetnička društva, zajednice, samouprave, glazbene grupe i sve oblike organiziranja i djelovanja kao bi opstati i ostali to što jesu, Hrvati. Slijedeća pomisao je koliko Republika Hrvatska čini u istim nastojanjima. Kao da gledam kako prekrasnicvijet koji nas oduševljava vapi za kapi vode jer suša samo što nije uvela njegovu ljepotu.

Asimilacija, demografska slika, nedostatak nastavnog kadra i duhovnih vođa trajno narušavaju sliku idiličnosti života hrvatske manjine u Mađarskoj i ostavljaju posljedice koje možda za petnaestak godina biti će teško popraviti. Treba djelovati odmah i tek sada razumijem energičnost domaćina koji mi je želiosve objasniti kao i ostalim gostima koji dođu u Koljnofsa namjerom da staviti pečete ljubavi svom narodu.

Prije nego smo se pozdravili svratismo u Rupu od zdravlja na kuhano vino, ispod Šopranskog trga u podrumima koji su me vratili u neku daleku prošlost, da bi mogla nastaviti dalje u budućnosti. Okrjepljena u tom svježem zimskom danu krenuh dalje starim jantarskim putem s natovarenim srcem neizmjernog bogatstva kojeg vraćam u Mostar sa željom da kroz pisanu riječ vezem dragulje o svom narodu u lijepoj Mađarskoj.

Samosvjesnost mojih prijatelja iz Koljnofa obvezala me da iščitam sve divne knjige koje sam donijela sa sobom u želji da ih potpuno upoznam i dalje raznosim dobru riječ o njima.

A ovo je pričica koju tek počinjem pisati i želim da taj rad neprekidno traje. Hvala vam dragi prijatelji na gostoprimstvu i svemu što činite u ovih pet stoljeća.

Anita Martinac


>

- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2018., utorak

N A J A V A - P O Z I V


- 16:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.1.2018. Šibenik

Hvala Ograncima Matice hrvatske ČItluk i Šibenik


- 16:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.siječanj 2018. predstavljanje romana OD FRANJE DO FRANJE u Mostaru

Hvala od srca svima, a posebno organizatoru večerašnjeg predstavljanja Narodna knjižnica HNŽ Mostar, najboljoj moderatorici programa famoznoj profesorici Tini Laco i uvaženom recenzentu Antunu Lučiću te anđeoskom glasu Luciji Zovko i virtuozu na pianu Damiru Bunozi, mom nakladniku Andrija Stojić i Ogranku Matice hrvatske u Čitluku i Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, hvala kolegama iz DHK HB na podršci, predstavnicima udruga i institucija (bivsih i sadašnjih), hvala dušebriznicima iz Župe sv. Ivan i Franjevačkog samostana Mostar kao i sestrama franjevkama, hvala medijima, profesorima sa Sveučilišta u Mostaru, dragim prijateljima i suborcima kao i kolegama iz Aluminija naravno, a specijalno i veliko HVALA Miri sa ekipom iz Satori Galić i obitelji Tomislav Brekalo. Hvala vam svima od srca dragi prijatelji. (p.s. Vesna Tortice Bošnjak dar je prekrasan) Eto ovo je moj Mostar zaslužio. Sve vas volim!




- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.01.2018., četvrtak

TJEDNA RANG LISTA 20 ROMANA, Hrvatska 01. siječnja 2018.

TJEDNA RANG LISTA 20 ROMANA, Hrvatska 01. siječnja 2018.
..
01.01.2018.
...
1. ANITA MARTINAC: “OD FRANJE do FRANJE”
2. ZVONIMIR MIKULIĆ: “KUTAK kod KRALJA”
3. SLAVO ANTIN BAGO: “STVARNI SNOVI”
4. IVAN ARALICA: “FARRELL”
5. HRVOJE HITREC: “ŠPILBERK”
6. PAVAO PAVLIČIĆ: “SALON za PLAKANJE”
7. ĐURO ZRAKIĆ: “ŽIVI MEĐU MRTVIMA”
8. ANTE JUROŠ: “KAPLJICE KRVI”
9. ANTE GREGOV, JURIN: “PILOT s JADRANA”
10. ZDRAVKO VUKIĆ: „BORNA VITEZ: ŠPIJUN OPASNIH NAMJERA“
11. IVAN VEKIĆ: „PETA ZAPOVIJED“
12. ZDENKA ČORKALO: “TANAK LED”
13. ZORAN CUKALE: “GARGOL” - skica u grimizu -
14. JOSIP BUDIŠA: “KONFORMIST”
15. IVAN GRLJUŠIĆ: “DVA”
16. DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ: “TETOVIRANA”
17. ANA PISAC:”DETEKTIVKA LISICA: PET EUROPSKIH SLUČAJEVA”
18. BOŽIDAR SMILJANIĆ: “PETA ZAPOVIJED”
19. DANIJEL HUSKIĆ: “HOTEL PRAHA”
20. DRAŽEN PRĆIĆ: “(RE)DEFINIRANJE ŽIVOTA”
=tjedna lista 20 romana – HRVATSKA = 01.01.2018.-
Objavio/la Hrvatska roman u 23:11


- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KAKO DO KNJIGA?

Često se javite upitom gdje nabaviti knjige. Jednostavno možete naručiti na www.anitamartinac.com ili na mail martinac.anita@gmail.com
- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAJAVA za 11.siječanj 2017. predstavljanje romana OD FRANJE DO FRANJE u Mostaru

Trenutno prvi na top listi portala Hrvatski roman, povijesni roman OD FRANJE DO FRANJE autorice Anite Martinac predstavit će se u Mostaru 11.siječnja 2018. s početkom u 19,00 satu u Galeriji kraljice Katarine Kosače. Nakon uspješnih predstavljanja u Čitluku, Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, Beču, Rijeci, Pločama ... i jednog odgođenoga predstavljanja radi nepravedne Haške presude, ovaj događaj napokon je najavljen na zadovoljstvo brojnih čitatelja ranijih romana Medaljona i Posljednji. Svi ste dobro došli na ovu zanimljivu večer na kojoj će vas očekuje lijepo iznenađenje.

Predstavljanje će se obaviti u organizaciji Narodne knjižnice Mostar HNŽ, predstavljač je prof. dr. sc. Antun Lučić, animatorica programa prof. Tina Laco, glazbeni program Lucija Zovko i Damir Bunoza, a ako zdravlje posluži imat ćemo i gosta iznenađenja.Mene možete pitati što god želite jer ću vam biti na raspolaganju i ulomke naravno čitam sama. Domjenak nakon programa organiziraju divni prijatelji Šatori Galić. Sve što treba je da ponesete volju i da uživate. Radujem se susretu.

Vaša Anita
- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Novu godinu s lijepim motivom

Hvala od srca!


- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

na kraju 2017.

Drugo izdanje romana Posljednji izlazi početkom sljedece godine i svi koji ste ga trazili moći ćete tada naručiti. Također, otkazano predstavljanje romana Od Franje do Franje u Mostaru pomjereno je za mjesec siječanj 2018. (mislim 11.1. ukoliko svi sudionici potvrde da odgovara, ali sve vas blagovremeno obavijestim). Hvala što se zanimate.

i na kraju ostavljam jednu lijepu fotografiju s prijema predsjednice RH


- 20:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

obavijest

Dragi i poštovani prijatelji i ljubitelji pisane riječi,

ovim putem vas informiram da se otkazuje predstavljanje moga romana Od Franje do Franje koje je trebalo biti održano 30.studenoga 2017. u Mostaru zbog žalosti i tuge koja je pokosila hrvatski narod nakon nepravednog izricanja drugostupanjske presude u Hagu i neočekivane smrti general pukovnika Slobodana Praljka.

Iskreno suosjećam bol svih branitelja jer izgubili smo jednog od najboljih zapovjednika, suosjećam sa svim Hrvatima jer izgubili smo velikana, suosjećam sa svim narodima u Bosni i Hercegovini jer je bio pravednik svima, izniman čovjek, umjetnik i znanstvenik koji je sebe dao za ono što je i živio, braneći čast.

U trenucima kada smo suočeni s zadnjom nepravednosti suda, kojem se jednog dana mora suditi za isto ovo nedjelo, ostajmo uspravni i budni s još jačom željom i vjerom da pišemo o istini. Jer kada nas najviše lome mi još jače plamtimo.

O novom terminu predstavljanja romana bit ćete informirani naknadno. Zahvaljujem.

Anita Martinac
- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.11.2017., subota

N A J A V A - P O Z I V


- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.11.2017. PLOČE


- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.11.2017. RIJEKA


- 19:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

9.11.2017. ZAGREB - HRVATSKO SLOVO


- 19:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.10.2017. ILIĆI

Bilo mi je zadovoljstvo biti u mojim Ilićima. Hvala svima na posjeti i pozornosti a posebno hvala članovima udruge Framost na pozivu i odličnoj organizaciji.



- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.10.2017. OSIJEK - VUKOVAR - VINKOVCI

Ogranci Matice hrvatske u Vinkovcima, Osijeku, Čitluku i HMI Podružnica Vukovar organizirali su uspješna predstavljanja u Vinkovcima i Osijeku novog romana Od Franje do Franje.
Hvala od srca svima koji su mi pomogli u tome, a posebno hvala čovjeku kojem se iskreno divim Draženu Švagelju na toplom gostoprimstvu, izvrsnoj profesorici Višnji Sorčik na predstavljanju i ovog romana, uvijek nasmijanom Silviju Jergoviću, divnoj Ružici Pšihistal, našoj Aneti, obitelji Škrobo i potomcima, naravno i Andriji Stojić na potpori, a posebno Ani Martinac na fotografijama i svim projateljima koji su me došli podržati. Što bi ja bez vas. Hvala od srca.
voli vas vaša Slavonka po peru 






- 18:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAJAVA


- 18:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.10.2017. IKAVSKI SKUP NA HUMSKIM DANIMA DHK HB



https://www.bljesak.info/flash/flash/Mostar-Mladi-ucili-o-ikavici/215963
- 18:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

8.10.2017. BEČ (PREDSTAVLJANJE U HRVATSKOJ KATOLIČKOJ MISIJI I PREDSTAVLJANJE U ZAVIČAJNOM KLUBU JAJCE)


- 18:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2017., nedjelja

NAJAVA


- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.09.2017., subota

OBJAVA

http://www.brotnjo.info/2017/09/16/foto-premjerno-predstavljen-roman-franje-do-franje/
- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.9.2017. PREMIJERNO PREDSTAVLJANJE ROMANA OD FRANJE DO FRANJE

- 19:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2017., ponedjeljak

11.9.2017. GRGUROVI HUKOVI RAVNO


- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.09.2017., petak

POZIV


- 19:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #