AnaBoni1 https://blog.dnevnik.hr/anino

četvrtak, 28.11.2019.

svi moji ministri

S punom odgovornošću tvrdim, da od Vesne Girardi Jurkić pa do danas izmijenilo se mali milijun ministara u prosvjeti i da ni jedan, ali zaista ni jedan nije napravio ništa po čemu bismo ga pamtili.
Već sam napisala i ne želim se ponavljati, ali ću reći, da ovo sa štrajkom nije dobro ni za koga : razgovori i pregovori s akademikom Kusićem su sprdačina
jer, liječnik akademik nema veze ni o čemu osim o svojoj struci.........Bilo ga je otužno gledati pred par dana u Otvorenom kako se ne snalazi ni u čemu a cijeli dan je gotovo pregovarao sa sindikalcima.........O čemu? O koeficijentu na kojeg i da hoće ne može pristati jer je premijer stavio veto dižući koeficijente nekim drugim strukturama.
A onda se, medu inim intervjuiranim osobama našla Ljilja Vokić, bivša ministrica i do mirovine ravnateljica cijenjene zagrebačke gimnazije. Ljilja Vokić je profesorica hrvatskog jezika i pedagogije pod čijom sam ingerencijom dobila status mentora i magistrirala pa shodno tome i na stručnim skupovima i pobliže upoznala. Naime, u njoj teče stroga katoličko-hercegovačka krv, ona je vjernica, čvrsta, stamena i nepokolebljiva, odgojena - kako se često izjašnjavala osobno - da se digne kad muškarac udje u prostoriju.........Čak se i ne čudim tome, jer je to dio njenog psihološkog habitusa kojeg ni studij ni brak a ni posao kojega je obavljala nije mogao poništiti.
S jednog stručnog skupa nosim saznanje, ( tu smo jako polemizirali ) da ona ne voli Kležine ženske likove !!!!!
Ni barunicu Castelli, ni Bobočku, pogotovo ne Lauru Lenbach.......Neću ovdje argumentirati svoje stavove suprotne njenima, ali sam ih imala i imam ih još.
Lilja Vokić je tvrda kao granit što profesor hrvatskog jezika i književnosti ne smije biti iz tisuće razloga a jedan od je------ne nametati kategorički svoju recenziju bilo kojeg lika ili teksta i tako anulirati svaki pokušaj razmišljanja učenika.

I što sad o Lilji Vokić pitat će se neki koji ovo pročitaju?


Netko se očito sjetio njene rigidnosti - jer, prosvjetare može samo čvrsta ruka zaustaviti i vratiti opet u učionice da budu radišni, da uzimaju gradivo bez ponavljanja, da nagomilavaju kontrolna pismena ispitivanja,da stotine i stotine ispitnih listova nose kući na ispravljanje i da nastave tako marginalizirani ispunjavati Loomen, e-dnevnike, biti pravedni prema tudjoj djeci a silno frustrirani u sebi..........Zanemaruje se odgojni faktor jer za njega nema vremena, a kako je krenulo, neće biti vremena ni za školsku godinu završiti regularno, Skratiti praznike je nepošteno pogotovo, kad se nastavi nastava i nagomila silno gradivo......Djeca znaju biti jako iscrpljena od zahtjevnih nastavnika i razočaranih roditelja.

Pa gospođa Vokić kao primjer navodi Francusku tvrdeći da kod njih na tako puno stanovnika radi ‘samo 300.000 učitelja’. Odakle je to izvukla pitaj boga. Jer, u Francuskoj je na 12,4 milijuna đaka zaposleno 861.000 nastavnika na punoj satnici. To znači da na 14,4 učenika radi jedan nastavnik. U Njemačkoj jedan na 14,26 djece. A u Velikoj Britaniji jedan na 19,8.................. C/P

Bivša ministrica i ravnateljica, međutim, takve stvari lupa odokativno, valjda da bi dokazala kako je u školstvu nakon nje nastupio potop. Zašto je Plenković ne bi vratio da sve stavi u red kad makne ministricu Divjak? Pa da i ove mlade generacije nauči kako žena treba ustati kad muškarac uđe u prostoriju kao što je devedesetih, iz pozicije prosvjetnog autoriteta, govrila i učila svih nas....


28.11.2019. u 00:00 • 21 KomentaraPrint#^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.